Juha jelo za siromahe, tvrdila je Gizela Matić. Sa zgražanjem bi se namrštila svaki put kad bi joj susjed iz stančića, barba Ante, miješao nešto u velikom loncu. Stari barba Ante kuhao je juhice s tolikom pažnjom da bi čak razgovarao s povrćem dok reže luk i krumpir, zaviruje pod poklopac i nariče:
Kuhaj se, lipa moja krumpirko! Kupusče, nemoj zakazat, dušo draga!
A njegove juhe su uvijek bile šarenije nego božićni kuglof. Još slađe ih je jeo. Hrskutavo bi srknuo, zatvorio oči od užitka, žvačući s takvom ozbiljnošću kao da rješava križaljku u Nedjeljnom Jutarnjem.
Pokraj bi prolazila Gizela, uspravno kao da nosi tortu na glavi, do nosa zatrovana prezirom.
Opet on s tom njegovom juhom! Vidi se da nema ni kune pri sebi. Ne zna čovik za bolje! A ja, ja ti uvijek nešto izmudrijam danas avokado s povrćem, sutra ananas s piletinom A gostima nikad dosta! žalila bi se Gizela poznanicama.
Najviše je barba Ante volio kuhati pravi domaći slavonski paprikaš. Imao je neku staru tajnu na koju su svi susjedi dizali obrve od čuda.
Onda se Gizela razboljela. Tjedan nije ustajala iz kreveta.
Dolazila joj jedna rođakinja, nosila sve moguće delicije i kolače, ali Gizela nije mogla pojesti ni pola zalogaja. Ruke joj postale tanke kao grančice, lice joj prozirno kao rižin papir.
Barba Ante to nije mogao gledati, cijeli dan viri ispod obrva, promatra. I jednog jutra pojavi se na vratima s tanjurom.
Gizela ga htjela izbaciti, ali snage nije imala. On sjedne, pa počne:
Dušo, vidi, hranit ću te ja. Znam da nisi ljubiteljica juhe, al treba ti, draga moja, da ti malo zagrije želudac. Skuhal sam ti pileću juhicu s metvicom za čas ćeš ti na svoje noge!
I tako je svakog dana dolazio: danas grahova, sutra krastavci s rižom, preksutra šefova juha od pancete. I, pile moje Gizela Matić ustala na noge!
Jedni govore lijekovi su pomogli. Ali većina zna to su barba Antine juhe. Ne može čovjek bez dobre juhe.
Sad Gizela svaki tjedan kuha juhu sama i nikad više ne govori da je juha jelo za siromahe. Barba Ante ju je naučio kako se kuha prava slavonska paprikaška juha.
I sjede sada njih dvoje, srču iz velikih lonaca i smiju se životu. Zajedno.
