Može li žena biti sretna bez djece? Priča žene koja je odlučila izabrati svoj put
Susret koji mi je promijenio poimanje sreće
Nemojte me žaliti – upravo suprotno, osjećam istinsku sreću. Prije mnogo godina, dok sam čekala svoj red kod dermatologa u Zagrebu, našla sam se kao i obično u dugom čekanju u čekaonici. Upravo tada dogodio se susret koji mi je ostao u pamćenju i koji me naveo da drukčije gledam na život.
Nekoliko stolica dalje od mene sjedila je gospođa čije je držanje odavalo samopouzdanje i unutarnji mir. Sjaj u očima, blaga osmijeh i otmjenost pokazivali su duboku zrelost. Rekla bih tada da ima oko šezdeset i pet godina. No, kad smo započele razgovor, ona mi je priznala da je već zakoračila u osamdesetu!
Odmah smo se povezale. Bila je usredotočena, govor blago i odmjereno. Priča koju mi je povjerila bila je iznenađujuća.
Iza sebe imala je dva braka. Prvi, iz mladih dana, bio je prožet ljubavlju, no imali su jedno nepomirljivo neslaganje ona nije željela imati djecu. Od prvog dana to je jasno dala do znanja. Muž je u početku tvrdio da dijeli njezine stavove.
S vremenom su se njegove želje promijenile. Kad se približila tridesetoj, on je ponovno pokretao pitanje roditeljstva, nadajući se da će se kod nje probuditi majčinski instinkt kojeg nije bilo. Nakon brojnih teških razgovora rastali su se.
Drugi muž je iz prvog braka imao kćer i nije želio novu obitelj. Njihova veza bila je jednostavna i skladna bili su jedno drugome sve. Nažalost, prerano je preminuo i ostavio je samu.
Otada živi mirnim životom u velikoj kući u Samoboru, okružena knjigama, cvijećem i dragim uspomenama, bez nepotrebne nostalgije.
Mnogi misle da su djeca jamstvo dostojne starosti, rekla je uz široki osmijeh. Ali djeca odrastu, odu svojim putem i stvaraju vlastite živote, kako i treba biti.
Nikada nije osjećala potrebu da rodi i nikada nije žalila zbog svoje odluke.
Sve te aktivnosti ispunjavaju joj dane i daju životu smisao.
Na kraju je uz vedar pogled dodala: Što se tiče čaše vode dokle god mogu zamoliti nekoga da mi je donese, nemam razloga za brigu.
Na trenutak sam zašutjela. Njezine riječi nisu me dirnule zbog suglasja s tvrdnjama, nego zbog jasnoće misli, tihe snage i potpunog prihvaćanja vlastitih izbora.
Glavno pitanje: je li moguće pronaći ispunjenje i harmoniju bez djece, ako ostanemo vjerni sebi? Na njezinom primjeru vidljivo je da jest sreća nije nužno vezana uz očekivanja društva.
Na koncu, svatko bira svoj put do sreće i smisla. Njezina priča podsjeća da su mir i ispunjen život mogući onima koji poštuju svoje želje i prihvaćaju posljedice svojih odluka.
