Da će Krešo doći, znalo je cijelo selo još mjesecima unaprijed. Cure su se pripremale, namještale frizure pred ogledalom. Ali Ela, siroče, nije se ni trudila s tim djevojačkim trikovima jednostavno je bila takva kakva jest. Baš se u tu njezinu prirodnost Krešo i zaljubio na prvi pogled.
Zavidjele su Eli sve djevojke u selu takvog momka je osvojila! Kad se prvi put pojavio na glavnom trgu u Osoru, sve su cure bile očarane. Visok, širokih ramena, zgodan, gradski dečko iz Zagreba, školovan i po Europi. Imao je imućne roditelje.
Djed Jure bio je davnih godina predsjednik općine, izveo je sve svoje u ljude. Sada čeka samo unuke, priprema se, i svakome priča o njihovim uspjesima.
Zato je dolazak Kreše bio glavna tema u selu. Cure su uvježbavale osmijehe, tražile nove haljine. Ela za takve stvari nije imala ni volje ni razloga ona jednostavno živi. I Krešu je baš to očaralo.
Koliko god se ostale djevojke trudile privući mu pažnju, ništa nije pomagalo. Kad su se pripremali za povratak u Zagreb nakon ljeta, Krešo je odlučio povesti Elu sa sobom. Djed Jure joj je prije odlaska dao savjet: Nije ti lako bilo u životu, djevojko, pazi na nju. Krešo je to i obećao.
U Zagrebu sasvim drugi svijet, žurba i stres. Ela je vjerovala da će Krešo uvijek ostati pažljiv i brižan, ali sve se promijenilo. Dok su još spremali svadbu i živjeli zajedno s njegovima, bilo je zaokupljenosti i nježnosti.
No, nakon medenog mjeseca, stvari su se promijenile. Kao da ga je bilo sram svoje mlade žene. Svekrva, gospođa Marija, jedva bi ju pogledala, govorila je hladno i s visoka. U svakom je njezinom komentaru Ela osjećala kako nije dovoljna za njezina sina.
Juha nije bila dovoljno slana, košulje nije prala kako treba, čak ni pod nije znala pravilno očistiti. Ela se brinula zbog odnosa sa svekrvom, ali pod istim krovom nije imala izbora. Nije uspjela pronaći posao, a Krešo joj nije dopuštao:
– Koliko ti misliš zaraditi s tom svojom školom? Sjedni doma, lakše ti je.
I tako je ostala kod kuće. Kad je Ela ostala trudna, Krešo je bio presretan. Sve je djelovalo bolje. Čak je i svekrva popustila, grmila je na sina da pazi na ženu. A onda tragedija Ela je izgubila dijete. Sve je opet postalo lošije.
Ni za što nisi, ni pameti ni zdravlja. Lijepa si samo na oko, a što vrijedi to tvoje lice uzdisala bi svekrva. Krešo bi na to kiselo podsmjehnuto šutio.
Druga trudnoća nije donijela nikakav poseban ponos doma. Nisu više zajedno dijelili brige, nježnosti je nestalo. Krešo je postao nervozan, smetalo mu je i što Ela više nije fit. Svekrva je sinom režala da ne ruži ženu dijete treba doći na svijet u ljubavi.
Ali kakva ljubav? Ela osjeća: muž je potpuno otuđen, spava u drugoj sobi, iz stana odlazi rano, kući dolazi kasno. Plače Ela noćima, nema roditelja, ne želi isto svojoj bebi. Trudi se, ne žali se nikome, čuva obitelj koliko može.
Kad je došlo vrijeme za porod, nije imao tko odvesti Elu u bolnicu Krešo već tjedan dana nije svraćao kući. Sama je zvala hitnu. Rodila je, nije nikome javila. Nije znala kamo da ode s djetetom. Ispred bolnice čeka je auto s balonima. Ela se obraduje, potrči, ali ne Kreše nema. Stoje svekrva i djed Jure, sređeni i s cvijećem.
Hvala ti, unučice, na ovom daru. Nema bolje praunuke od naše na cijelom svijetu veseli se djed. Svekrva šuti, ali jasno je da se ne može nagledati male unučice. Stalno je pored nje.
Doma ih dočekuje slavlje. Svekrva ispekla Elin omiljeni kolač.
Nisam vjerovala da će mi Krešo postati takva ništarija ne može prešutjeti Marija. Otišao, ostavio djevojku samu s djetetom. Ali nema veze, mi ćemo se snaći bez njega. Da vidimo koliko će mu trebati da propadne bez nas. Mi tebe nećemo dati nikom. Ispisat ću ga iz stana, nek’ živi kako hoće. Nama je sad sve tješnje ovdje, tko zna, možda još koju ženu dovede!
Kako ćemo je nazvati? pita djed Jure. Možda Ana, kao tvoja mama?
Ela se rasplakala. Dugo nije pustila suzu. Svekrva joj mazi kosu:
Polako, bit ćeš ti još sretna, vidjet ćeš kako ti majčinstvo pristaje. On je budala što nije shvatio što ima.
Idem natrag u Osor, bit će nam tamo bolje.
Tako i treba potvrdi djed Jure. Zajedno ćemo odgojiti unuku!
***
Dvije godine nakon povratka na otok, Elu je zaprosio Ivan, običan dečko iz njezinog kraja. Prije svega ovoga, Ela ga ne bi ni pogledala. Sada poželjela je samo da je muž dobar i da je štiti.
Udaj se, gdje ćeš boljeg naći? Dobar dečko, znaš ga odmalena. Što ako se Krešo vrati?
Ela nije dala ni dovršiti rečenicu.
Neće se vratiti. Niti ga više volim.
Dobro je obradovao se djed. Spremajmo svadbu!
***
Na vjenčanje je došla i bivša svekrva, Marija.
Ivane, kako se odnosiš prema Eli? prigovarala je. Danas je išla pješice s posla, a kod kuće nered, Anine hulahopke nisu ispeglane.
Tko ste vi? pobunio se Ivan.
Ja sam svekrva.
Bivša nadovezao se Ivan.
Ma dajte, dosta prepirke nasmijala se Ela. Svekrva nikad ne prestaje biti svekrva!
To ja od nervoze pokušava se opravdati Marija. Bojim se da mi nećete dati viđati unuku.
Dođite kad god poželite odgovara Ivan ali svoju obitelj ćemo graditi sami.
Ela je s ponosom pogledala Ivana: Ovaj me nikad neće dati na zlo, pomisli, pa se nasmiješi.
