Dobra žena – Snaga, ljubav i mudrost hrvatske žene

Dobra žena.

Dnevnik, 5. lipnja 2024.

Noćas sam dugo ležao budan, razmišljajući. Spustio sam noge s kreveta i polako otišao u drugu sobu. Uz svjetlo noćne lampe, jedva sam razabirao lik svoje žene.

Sjeo sam uz nju, tiho slušao kako diše. Izgleda sve u redu.

Polako sam oteturao do kuhinje, otvorio jogurt s police, navratio kratko do kupaonice i vratio se u svoju sobu.

Opet ležim, ali san ne dolazi.

Nama s Marom je sada po devedeset. Koliko smo zajedno prošli? Uskoro ćemo i do Boga, a pokraj nas nikoga.

Kćer, Zdenka, preminula je prije šezdesete…

Nema više ni našeg Tomislava. On je znao zabrazditi… Unuka, Petra, već dvadeset godina živi u Njemačkoj. Ni ne sjeti se djeda i bake. Ima ona sada i svoju djecu, tko zna koliko su već narasla…

Nisam ni primijetio da sam zaspao.

Probudio sam se pod dodirom ruke:

Jakove, jesi li dobro? začuo se Mařin tihi glas.

Otvorim oči. Ona se nadvila nada mnom, zabrinuta.

Što je, Mara?

Gledam te, ležiš i ne mičeš se.

Živ sam još! Idi spavati!

Čujem njezine tromo korake. Kliknuo je prekidač na kuhinji.

Popila je malo vode, otišla do kupaonice i vratila se u svoju sobu. Legla je, a ja kroz zid čujem njezin uzdah:

Eh, jednom ću se probuditi, a njega više neće biti. Ili možda ja odem prva…

Jakov je već sve pripremio, čak i sprovod unaprijed naručio. Nikada ne bih pomislila da se to može dogovoriti, ali dobro, tko bi nas se sjetio?

Unuka nas se rijetko sjeti. Jedino susjeda Ivanka dođe, drži jedan naš ključ. Jakov joj iz mirovine daje po 150 eura mjesečno. Ona kupi što treba, donese, pomogne. Gdje ćemo s novcem? Ionako više ne silazimo s četvrtog kata.

Ustao sam jutros, sunce proviruje kroz prozor. Izašao sam na balkon i vidio zelenilo bagrema ispod nas. Osmijehne mi se lice:

Evo dočekali smo još jedno ljeto!

Došao sam do Mare. Sjedila je zamišljeno.

Mašo, dosta ti je tuge, hajde, imam ti nešto pokazati.

Uh, baš sam slaba! jedva se podigla. Što si to smislio?

Dođi, samo dođi!

Podržavam je ispod ramena, vodim do balkona.

Pogledaj kako je bagrem zazelenio! A ti si govorila nećemo dočekati ljeto. A dočekali smo!

Stvarno… I sunce sja.

Sjeli smo na klupu.

Sjećaš li se kad sam te pozvao prvi put u kino? Još u gimnaziji… Tog dana je isto bagrem zamirisao.

Kako se ne bih sjetila? Koliko je to prošlo?

Više od sedamdeset… Sedamdeset pet godina.

Dugo smo pričali, prisjećali se mladosti. Puno toga na kraju života čovjek zaboravi, ali mladost to ne.

Uh, zanesla sam se! ustala je Mara. A ni doručkovali nismo.

Mašo, skuhaj onaj pravi čaj! Dosta mi je bilja.

Ne smijemo, znaš to.

Barem da je slab i po žličica šećera u svaku šalicu.

Pio sam taj čaj, grickao mali sendvič sa sirom i sjetio se kad smo uz doručak pili jaki, zaslađeni čaj, još s buhtlama ili palačinkama…

Došla je Ivanka, susjeda. Osmijehnula se:

Kako ste mi, stari prijatelji?

Pa, kako devedesetgodišnjaci mogu biti? nasmijao sam se.

Dok se šališ dobro je! Što vam kupiti?

Ivanka, donesi malo mesa! rekao sam.

Ne smijete vi to…

Pileće možemo.

Dobro, skuhat ću vam juhu s domaćim rezancima!

Susjeda je počistila, oprala suđe, i otišla.

Mara, hajmo opet na balkon predložio sam. Da upijemo sunca!

Ajmo!

Ponovno je Ivanka došla, izišla na balkon:

Fali vam sunce, a? nasmijala se.

Dobro je tu, Ivanka! rekla je Mara veselo.

Sad ću vam donijeti malo kaše i pripremam juhu za ručak.

Dobra je žena pogledao sam za njom. Gdje bismo mi bez nje?

A daješ joj samo 150 eura mjesečno.

Mašo, stan smo na nju prepisali.

Ona to ni ne zna

Tako smo ostali na balkonu do ručka. Ivanka nam je skuhala pileću juhu, s dobrom domaćom tjesteninom i krumpirom.

Baš sam ovakvu juhu pravila Zdenki i Tomislavu dok su bili djeca rekla je Mara sjetno.

A nama sada tuđe ruke kuhaju tiho sam uzdahnuo.

To ti je, Jakove, naša sudbina. Kad nas više ne bude, nitko ni suze proliti neće.

Ajde, Mašo, nećeš više tugovati! Idemo malo odspavati!

Jakove, nije uzalud ona: Star, ko dijete.

Sve je kod nas kao u djecu: juha pasirana, popodnevni san, malo užine.

Malo sam zadrijemao, ali san mi ne ide. Vrijeme se mijenja ili što? Uđem u kuhinju, na stolu dvije čaše s kompotom, pažljivo ih Ivanka pripremila.

Uzeo sam ih u obje ruke i oprezno odnio Mari u sobu. Sjedila je i gledala kroz prozor.

Što si, Mašo, opet tuguješ? pokušavam s osmijehom. Evo kompota!

Pije polako.

Ni ti ne možeš zaspati?

Vrijeme takvo.

Od jutra sam nekako slaba tiho odmahuje glavom. Osjećam da sam pri kraju. Lijepo me pokopaj.

Mašo, što to pričaš, kako ću bez tebe?

Netko će prvi otići…

Dosta! Hajmo na balkon!

Tamo smo sjedili do večeri. Ivanka nam je donijela sirnice. Večerali smo pa sjeli gledati televizor. Uvijek prije spavanja gledamo neku staru komediju ili crtić novije teško pratimo.

Večeras smo uspjeli samo jedan. Mara ustaje:

Ja ću spavati. Umorna sam.

Idem i ja.

Daj da te još jednom dobro pogledam! tiho zamoli Mara.

Zašto?

Samo želim.

Dugo smo se gledali. Sjećali se valjda kako je to bilo kad je sve bilo pred nama.

Dođi da te ispratim do kreveta.

Uzela me pod ruku, polako smo se zaputili.

Pokrio sam je pažljivo svojim pokrivačem i tiho otišao u sobu.

Nešto mi je teško na srcu, dugo nisam mogao zaspati.

Mislio sam da nisam ni spavao, a elektronski sat je već pokazivao dva u noći. Ustao sam i otišao do Marine sobe.

Ležala je s otvorenim očima.

Mara!

Primio sam joj ruku.

Mašo, što je? Ma-šo!

Tada sam i sam osjetio kako mi ponestaje zraka. Otišao sam u svoju sobu, izvadio pripremljene papire i stavio ih na stol.

Vratio sam se njoj. Dugo sam gledao njezino lice, a onda legao pored. Zatvorio sam oči.

Vidio sam Maru, mladu, lijepu kao prije sedamdeset pet godina. Išla je prema svjetlu negdje u daljini. Potrčao sam za njom, stigao je i primio za ruku.

Ujutro je Ivanka ušla u spavaću sobu. Ležali smo jedno pored drugog. Na licima smo imali isti, sretan osmijeh.

Zvala je hitnu pomoć.

Liječnik je pogledao, odmahnuo glavom:

Otišli su zajedno. Izgleda da su se baš voljeli…

Odvezli su nas. Ivanka je sjela za stol, umorna. Tad je vidjela papire i oporuku, sve na njezino ime.

Spustila je glavu na ruke i zaplakala…

Rate article
Add a comment

;-) :| :x :twisted: :smile: :shock: :sad: :roll: :razz: :oops: :o :mrgreen: :lol: :idea: :grin: :evil: :cry: :cool: :arrow: :???: :?: :!:

two × 1 =

Dobra žena – Snaga, ljubav i mudrost hrvatske žene
On nije bježao. On je išao kući.