Tražim ženu bez financijskih problema: otišla sam na spoj s muškarcem koji sa 45 godina živi s mamom… I to je zauvijek promijenilo moj život.
Subotnja večer, sjedim doma na kauču, pijem čaj i bezvoljno listam profile na jednoj hrvatskoj stranici za upoznavanje. Razmišljam, koliko li zapravo jedan redak u profilu može otkriti o osobi? Ne slika s jahtom ni popis zahtjeva dugačak kao kvitancija iz dućana, nego mala, jasna rečenica negdje pri dnu.
“Tražim ženu bez financijskih problema.”
Ta mi je rečenica odmah zapela za oko. Tip na slici je bio baš običan: ni zgodan ni ružan, djeluje pristojno, u košulji bez mrlja. Nazvat ću ga Ivan, ima 45 godina.
Inače takve oglase preskačem bez razmišljanja. U ženskom prijevodu to često znači: “Nemam namjeru išta financijski ulagati i nadam se da ćeš ti plaćati za dvoje.” No, tog sam se puta upalila znatiželja. Što točno stoji iza te potrebe za ženom koja nema “financijskih problema”? Pogotovo kod muškarca koji izgleda… pa, najobičnije.
Znatiželja rijetko vodi do nečeg dobrog, ali ovaj put mi je dala materijal o kojem razmišljam danima. Pristali smo na susret.
Prvi dojam: sterilan i potajni nemir
Ivan je predložio šetnju Zrinjevcem. Klasičan izbor za one što ne žele riskirati s preskupom kavom na prvom spoju. Ionako volim šetnje, a dan je bio vedar i svjež.
Došao je točno na minutu. U početku sam to vidjela kao plus, ali brzo sam shvatila to nije bila samopouzdana točnost, nego gotovo školska disciplina. Stajao je uspravno na ulazu u park, u ispeglanim hlačama na crtu koje su djelovale opasno oštro.
“Dobar dan”, rekao je gledajući me od glave do pete. Skovao pogled na torbi i kaputu, kao da traži logotipe ne daj Bože da imam “financijskih problema”.
Krenuli smo stazom. Prvih deset minuta teme su bile tipične vrijeme, promet, zvuk grada. Ivan je govorio gramatično, možda čak i knjigovodstveno precizno, ali u njegovom glasu je bilo nešto čudno, kao da cijelo vrijeme čeka pohvalu ili unaprijed opravdava sebe.
Intervju za funkciju “praktične žene”
Tek što smo završili službene teme, Ivan prelazi na stvar. Bez uvijanja, kao kad listaš životopis.
“A čime se vi bavite?”
“Vodim računovodstvo u jednoj špediterskoj firmi.”
“To je odlično. Sigurno radno mjesto. Stan vaš ili kredit?”
Zamalo sam se spotaknula. Obično takva pitanja dođu nakon nekoliko čaša vina, ne na petnaestoj minuti spoja.
“Moj stan”, slagala sam, želeći vidjeti kamo vodi.
“Super”, vidljivo je odahnuo. “U današnje vrijeme… puno žena traži muškarca da im riješi kredite, dugove, rate. A ja mislim da se u vezu treba ući na ravnopravnoj osnovi.”
Na papiru zvuči logično. Tko ne želi partnerski odnos? Ipak, vrag je u detaljima.
“A vi?”, pitala sam ga. “Živite sami?”
I tad je Ivan izbacio rečenicu koja je trebala završiti priču, ali odlučila sam ostati do kraja ovog psihološkog trilera.
“Ne, živim s mamom. Praktično je i racionalno. Zašto plaćati najam kad imamo veliki trosobni stan? A i mami je teško sama, godine, tlak…”
Četrdesetpet godina i još uvijek živi s mamom.
“A kako dijelite kućanske obaveze?”, pitala sam oprezno.
“Ma, mama je stare škole”, nasmiješio se s toplinom kakvu mi kroz cijeli spoj nije ponudio. “Kuhinja je njezina domena, kuha fantastično. Ja ponekad pomognem, iznesem smeće, odem u dućan po popisu. Sve nam je riješeno.”
“Po popisu”, zabilježila sam u sebi.
Ekonomski model mamina sina
Kad smo došli do kioska s kavom, zastala sam. Ivan se trznuo.
“Hoćete kavu?”, pitao je kao da sam ga pozvala u investicijsku prevaru.
Pristala sam na cappuccino.
“Ovdje su cijene baš paprene…”, bacio je pogled na ploču. “Imam doma odličan aparat, obično nosim termosicu, danas sam zaboravio. Dobro, uzmimo jednu. Mali capuccino?”
Kupio mi je mali cappuccino. Sebi nije ništa.
“Ja sam već doma popio”, promrmljao je.
Poslije je krenuo obrazlagati svoju filozofiju “žene bez problema”. Pod tim nije mislio ženu koja samo radi, nego potpuno samodostatnu osobu, ali spremnu stopiti se s njegovim već složenim životom.
“Ne razumijem zašto su žene opsjednute novcem”, pričao je. “Bivša mi stalno: ‘Kupimo stan, idemo na put, kupimo novi auto.’ Zašto? Auto vozi, stan postoji. S mamom živim jednostavno, uvijek imamo zalihu.”
“A mama nema ništa protiv da se ženite?”, pitala sam izravno.
“Ma, ona bi bila presretna! Kaže često: ‘Ivane, dovedi neku dobru domaćicu, meni je teško više prati pod.'”
Tu mi je sve sjelo na mjesto.
On ne traži partnericu. On i njegova mama traže zamjenu.
Mama stari i sve joj je teže služiti odraslog “dječaka”. Juhe, košulje, podovi u trosobnom stanu to je teško. Treba nova pomoć, poželjno bez “financijskih problema”, da ne mora dijeliti proračun.
Poziv iz centrale
U jeku njegovih razmišljanja o tome kakve žarulje štede struju, zazvonio mu je mobitel. Ivan se stresao.
“Da, mama? Da, šećem. Da, s tom ženom. Ne, nije mi zima. Šal imam. Jesti? Dolazim. Za sat vremena? Dobro. Margarina? Zvijezda? Shvatio sam.”
Prekinuo je i pogledao me pomalo posramljeno.
“Mama se brine. Zove da stignem na večeru.”
Pogledala sam na sat. Pet je popodne.
“Ivane”, zaustavila sam se, “a jeste li ikad pomislili da ‘žena bez financijskih problema’ može poželjeti živjeti svoj život? Odvojeno od vaše mame. Putovati, ići u restorane?”
Gledao je, posve iskreno zbunjen.
“Zašto bih odvajao, kad imamo stan? Neisplativo. Restorani… Domaća hrana je zdravija. Žena treba cijeniti domaće ognjište.”
Tko je ovdje doista gazda
Ljubazno sam se oprostila i otišla doma, razmišljajući o svemu.
Takvi muškarci se na prvu čine jednostavno štedljivima ili pažljivim sinovima. No, istina je dublja. Ivan nije gospodar svog života. Živi po pravilima svoje mame i naziva ih životnim principima.
“Tražim ženu bez financijskih problema”, u prijevodu: “Tražim ženu koja neće smetati mojoj mami.”
Žena s kreditom tražit će podršku. Žena s djecom tražit će pažnju. Žena s ambicijama izvući će ga van iz močvare. On to ne želi.
Zašto je to zamka
Paradoks je što se na takve muškarce često love snažne, samostalne žene. Navikle smo sve same vući i pomislimo: “Pa, normalan je, kućan, nije parazit.”
Ali “sve za obitelj” ovdje znači “sve za mamu”. Nikad nećete biti na prvom mjestu. Dopustit će vam pristup tijelu, dokle god ne remetite red i ne tražite novac.
Vi ćete zarađivati, trošiti svoje, a na večer slušati prigovore kako loše glačate njegove košulje.
Ivanov profil sam izbrisala. Točnije, blokirala ga, da ga više ne gledam.
Jeste li i vi imali svog “Ivana”? Mislite li da takvim muškarcima može uspjeti normalna obitelj, ili je sve već odlučeno? Podijelite svoje mišljenje.
