Predivna priča čovjeka ostavi bez riječi
Jedna žena, koja nije živjela u skladnom braku sa svojim mužem, doživjela je zastoj srca. Dok je bila na samrti, pojavio joj se anđeo i rekao da, prema svemu što je učinila dobro i loše, još ne može u raj. No, ponudio joj je još nekoliko dana na zemlji da nadoknadi propuštena dobra djela. Pristala je i vratila se kući, k svome mužu. On nije razgovarao s njom već dugo su se udaljili jedno od drugog.
Pomislila je:
Trebala bih ponovno pronaći put do tog čovjeka. On već neko vrijeme spava na kauču, odavno mu ne kuham. Upravo pegla košulju za posao iznenadit ću ga.
Kad je muž izašao iz stana u Zagrebu, ona je uzela svu njegovu robu i stavila prati, ispeglala mu košulje i hlače, pripremila mu ručak kakav nije jela već godinama, posložila cvijeće i svijeće na stol, a na kauču ostavila papirić:
Mislim da bi ti bilo draže spavati u krevetu koji je nekad bio naš. U krevetu u kojem su iz ljubavi nastala naša djeca. U krevetu u kojem smo godinama zajedno u zagrljaju prolazili noći, tjerali strahove i osjećali bliskost. Ta ljubav još uvijek postoji i čeka nas. Ako možeš oprostiti sve moje pogreške čekam te tamo.
Tvoja Jasmina
Kad je napisala zadnju rečenicu: Ako možeš oprostiti sve moje pogreške, pomislila je:
Jesam li luda? Da ja njemu pišem ispriku? On je onaj koji je bio mrzovoljan kad je izgubio posao u tvornici i nije mogao pronaći drugi. Ja sam se morala snalaziti s našim kunama, još sam gledala njegovu ljutnju. Počeo je piti, sate je provodio u fotelji, stišavao našu djecu koja su se samo htjela igrati. Vištao mi je kad sam rekla da ovako ne ide više. Sve je upropastio i sad bih ja trebala moliti oprost?
U naletu ljutnje poderala je pismo, no tada je čula anđeoski glas:
Ne zaboravi: još nekoliko dobrih djela i bit ćeš u raju. U protivnom, nećeš moći ući.
Zastala je i pitala se:
Ispati li se?
Napisala je ponovno, ovaj put još toplije riječi:
Nisam tada ništa razumjela. Nisam vidjela tvoj strah kad si nakon tolikih godina sigurnosti izgubio posao. Mora da ti je bilo užasno teško. Sjećam se tvojih želja što ćemo raditi kada jednom odemo u mirovinu. Mogla sam ti pomoći ostvariti ih, umjesto što sam te tjerala da voziš taksi, posao koji nikada nisi volio.
Sjećam se noći kad sam uništila tvoje ljubavne pjesme i spalila tvoje slike. Bila sam ljuta što se zatvaraš u sobi i trošiš na boje ili pišeš pjesme meni. Mogla sam ti pomoći da ih prodaš zaista su bile predivne. I ja sam se bojala. I meni je sigurnost značila samo kada si radio u tvornici. Nisam vidjela tvoju bol.
Oprosti mi, moj voljeni. Obećajem da od danas sve će biti drugačije. Volim te.
Tvoja Jasmina
Kad se Ivan vratio kući s posla, odmah je osjetio promjenu. Miris svježe hrane, svijeće na stolu, njegova omiljena Oliverova pjesma i papirić na kauču.
Kad je Jasmina izašla iz kuhinje s punim pijatom, ugledala ga je kako plače kao dijete. Spustila je jelo i nježno ga zagrlila. Ništa nisu morali reći. Plakali su zajedno. On ju je podigao u naručje i odnio u njihov krevet. Vodili su ljubav sa žarom kao prvog dana.
Kasnije su večerali zajedno i smijali se prisjećajući se dogodovština iz djetinjstva njihove djece.
Poslije, dok je pospremala kuhinju, bacila pogled kroz prozor i u vrtu ugledala anđela. Potrčala mu u susret s suzama u očima:
Molim te, anđele, daj mi još malo vremena. Želim mu pomoći da se vrati slikanju, želim popraviti što sam uništila. Obećavam, uskoro će biti sretan. Tada ću poći s tobom.
Anđeo joj odgovori:
Ne moram te voditi nigdje. Već si u svom raju. Sama si ga zaslužila. Jedino ne zaboravi pakao u kojem si živjela i da je raj često bliže nego što misliš.
Tada je začula glas svog muža iz stana:
Ljubavi, zahladilo je, dođi u krevet. Sutra je novi dan.
Pomislila je:
Da hvala Bogu, sutra je novi dan.
Za promišljanje:
Ti, koji se žališ na ono što ne dobivaš jesi li pomislio koliko daješ?
Ti, koji patiš jesi li svjestan koliko si patnje drugima nanio?
Ti, koji optužuješ druge za neznanje procjenjuješ li svoje znanje?
Ti, koji osuđuješ tuđe greške vidiš li vlastite?
Ti, koji kažeš da si iskren prijatelj jesi li iskren prema sebi?
Ti, koji žališ što nemaš vidiš li koliko toga već imaš?
Ti, koji kritiziraš svijet radiš li nešto da ga učiniš boljim?
Ti, koji sanjaš o raju koliko si učinio da smanjiš pakao oko sebe?
Ti, koji tvrdiš da si skroman jesi li zbilja ponizan?
Ti, koji osuđuješ zlo jesi li širio dobro?
Ti, koji prigovaraš zbog tuđe ravnodušnosti jesi li ti pokazao ljubav?
Ti, koji se bojiš siromaštva znaš li cijeniti ono što imaš?
Ti, kojeg bodu trnje sadiš li ti ruže?
Ti, koji se plašiš mraka pališ li svjetlo?
Ti, koji brineš samo o sebi brineš li za druge?
Ti, koji se osjećaš malenim trudiš li se rasti?
Ti, koji se bojiš samoće jesi li nekome dao svoje društvo?
Ti, koji strahuješ od bolesti brineš li za svoje zdravlje?
Ti, koji želiš mir trudiš li se gasiti sukobe?
