Treće oko Marijane
U prodajnom odjelu veletrgovine Tehnokor, skrivenoj u zagušljivoj suterenskoj rupi negdje u zagrebačkoj industrijskoj zoni, atmosfera je uvijek bila nalik staroj kuhinji u stanu pretrpanom stanarima tračevi su lebdjeli u zraku gušći od mirisa lošeg kave i električnih grijalica koje su tukle cijele zime. Posao? Dosadan, monoton: zovi kupce, prepisuj račune, pij čaj i, naravno, izmišljaj razbibrige kako znaš i umiješ.
Glavna animatorka, šefica trača i neuravnoteženi centar svakog događanja bila je Marijana Petrović. Gospođa punašna, u ranim pedesetima, trajno obojene narančasto-ljubičaste kose, uvijanih u sitne kovrče, s toliko džinđuva po sebi da je zvonila hodajući kao kićen božićni bor. Marijana je bila čvrsto uvjerena da joj je život nepopravljivo nepravedan muža nema, sin Dario, već odrasli egoist, vječno joj sjedi na grbači, a plaća prodajne referentice jedva pokriva troškove u Konzumu. Ali, prije godinu dana, nakon posjeta nekoj siromašnoj dalmatinskoj seljani vidarici, Marijana je navodno otkrila svoj energetski kanal.
Sad ja, cure moje, sve vidim, podrugljivo bi šaptala, teatralno snižavajući glas. Znate vi kolika mi je aurična energija? Ta baba mi rekla: Marijana, ti si kanal. Ja, dušo, sad kroz ljude sve gledam, kao rendgen.
Isprva su njene kanalske sposobnosti tretirali kao benigne gluposti. Digne ona pauka od broša i šapne knjigovotkinji Anđelki, vječno na dijeti: Anđelka, tebi jetra nešto ne štima, vidim ja. Anđelka samo slegne ramenima: Moja jetra ti je u boljem stanju od tvoje bižuterije. I tako, Marijana je svima trebala publiku, obožavatelje, nekoga pred kime će cijenjeno vidjeti.
To jutro došla je posebno magično raspoložena. Otkopčala svoj puffer baloner, popravila ogroman broš u obliku škorpiona, sjela za svoj radni stol i bez riječi fiksirala šeficu, Vesnu Jurić.
Vesna je bila žena vojničkih živaca, deset godina vladala odjelom čeličnom rukom i pogoditi joj u živac to bolje ni ne pokušavaj.
Šta buljiš, Marijana? podignula je Vesna obrve, a daske pod njenim tipkama prestale su zvoniti. Pišeš te ponude ili kanaliziraš?
Ajd ne ljuti se, Vesna, ali ja ne mogu ne reći. Vidim, znaš.
Što vidiš sad?
Ajme, prometnu nesreću! Tvoja Astra, recimo, u totalki. Krv… krv posvuda. Vesna, čuvaj se vikendom! Ne vozi nigdje, ajde, za moju dušu.
Takva tišina je pala da bi mogao čuti škripanje vrata starog frižidera. Vesna je lagano pomaknula tipkovnicu i pogledala Marijanu tako hladno da se ovo malo aure raspršilo.
Slušaj ti, Nostradamuse iz Prečkog… mirno, ali sa stisnutim zubima Vesna reče. Zazviždiš li još nešto o mojoj obitelji ili autu, iz tebe će sva tvoja energija izletjeti kroz prozor. Jasno? Radi.
Marijana nadureno stisne usne i uvali bradu u papirčinu. Držalo je to desetak minuta, dok je Vesna otišla nazad na cigaretu. Tada je Marijana navila sondu na novu žrtvu: Maju.
Maja, prava milina od cure od 23 godine, tek zaposlena, uvijek razbarušene plave kose i rumenih obraza, nosila je već sedmi mjesec trudnoće. Jajašce je već bilo veće od gajbe vina, a svi su joj dvosmisleno ostavljali kekse i naranče na stol. Muž joj Marko voza kamion, pa svi u odjelu s nekom naivnom nježnošću gledaju kako čeka da on dođe iz Rijeke po nju za rodilište.
Kad je Vesna popapala cigaretu vani, Marijana se nagne prema Maji, onako šaptom pa da svi čuju.
Majčice, danas sam ti bila u mislima. Dođi, priđi malo.
Maja, dijete iz pristojne obitelji, ne smije odbiti stariju ženu. Približi se.
Da?
Marijana uhvati Maju za ruku, zaklopi oči, namigne i prošapće: Auuu, bubnjevi svjetlosti oko tebe sve rozo, predivno. Ali… ali u tom rozom tamna mrlja. Vihor, Majo, crni vihor! Oko stomaka ti se mota.
Ova trzne ruku natrag kao da joj je struja udarila. Boje joj navrle u obraze.
Zašto pričate takve gluposti? Što vam je?
Ja samo prenosim što vidim. Rođenje će ti teško pasti, doktori neće spasit bebu. Bolje se spremi, nosi križić, moli za zdravlje.
To više nije bila šala. Maji niz lice su potekle suze; uhvati se za trbuh kao da ga štiti.
Kako možete?! Zločesti ste!
Nego što, iskrena sam, otpuhne Marijana.
A ko vas je pitao, luda babo!? ne izdrži Anđelka, zabubnji fasciklom po stolu. Hoćeš curu u grob bacit?! Dosta je!
Ja? Samo sam joj dobro htjela. Trebala je abortus odmah, a sad je kasno.
To je bio kraj. Maja proširi oči, suze kaplju, ali više nema straha, već ogorčenje. Pogleda Marijanu ravno u oči, što je našu proročicu učinilo nervoznom.
I šta gledaš?
Znate šta, Marijana? I meni se nešto otvorilo posljednjih tjedana treće oko! Trudna sam; znaš kak je to, pa svašta vidiš. Sad baš gledam u vas…
Kaj vidiš? glas Marijane prešao u falset.
Vidim vas, Marijana, kao staru, jako staru. Živjet ćete sto godina. Duže nego svi! Ništa vam nažao neće biti.
Pa valjda dobro, hvala, Marijana se zbuni.
Da, ali… vaš sin Dario, njega ne vidim u budućnosti. Nesto… Naglo, tragično. Ni unučadi nećete imati. Sami ćete ostati.
Neviđeni eksplozija! Marijana zacvili, broš joj pleše.
Ti mala vještico! Dario nije tvoja zabava! Skidam te s liste za uvijek!
Digne se u trku prema Maji, spremna na fizički kontakt, ali Vesna, što je taman stigla, ošine pogledom:
Dosta vas dvije! Još jedna riječ i obje letite! Marijana, smiri se. Maja, sjedni, pij vode.
Ona mora ispričati se! cvili Marijana, braneći svoj dar. Proklela mi sina! Ja ću za njega molit do smrti…
Ako ne zašutiš, sama ideš kod ravnatelja na ispitivanje. Ti si bal podigla.
Zna se tko je ovdje žrtva! prijeti.
Vesna ju samo pogleda kao detektiva s Trešnjevke.
Okupio se ostatak odjela, čak su i muški izvukli glave jer napetost mirisala na sagu. Ognjen, mršavi informatičar, kroz nos samo dobaci: I ti si joj o bebi solila pamet. Zrcalno, Marijana, zrcalno.
Kada se ured malo smirio, Anđelka dodje do Maje s pohabanim šalicom vode.
Jesi dobro? Doma trebaš?
Samo… grižnja me ubija. Rekla sam joj za Darija nisam to zapravo mislila…
Ma, neka si! Neka osjeti! šapne kroz zube Anđelka. Ionako joj sin ništ’ ne radi, možda stvarno gladan i umre!
Do kraja radnog dana Marijana je teatralno naricala pred telefonom:
Darijo, sinek, slušaj me… Ne ideš nigdje iz stana danas, čuješ? Naletjela je gadna energija. Ja ti šaljem kunu na Revolut, poruči dostavu pizze!
Muškarci se prevode od smijeha. Jedan dobaci: I podstavi pancirku, nek’ te zle oči ne probiju!
Marijana spremno opsuje.
Vesna povuče Maju u mali kabinet.
Ajde, ispričaj sve.
Maja pripovjeda, crvena ko bulka: o crnom vihoru, abortusu, Dariju… i suze, naravno.
Jesi naravno glupa mekano joj Vesna reče. Samo, ona je glupa na kvadrat. Sad tebe će vječno spominjati kao Majku Zmiju. One ogovaračice, kao Oksana… pola će zaboraviti da joj je Marijana išta nauriječila, ali tvoju rečenicu… nikad. Jer svi imaju ili trudnu nećakinju ili sina.
Ali počela je ona! brani se Maja.
Da… ali sad imate obostranu kaljužu. Samo ona duže trenira.
Kad je kasnije izlazila, Marijana ju dočeka u hodniku:
Bježiš, ha? Sram te bilo! Proklela si mi dijete!
Marijana, maknite se. Bolesni ste.
Ti si bolesna, ali nećeš daleko! prijeti joj.
Van, na svježem zraku, Maju obuzme tjeskoba i gorčina. Osjeća se krivom, iako razum zna da nije. I Vesnine riječi odjekuju: ljudi će pamtiti što je ona rekla tvojoj ženi, ali tvoje riječi, o Dariju, nikad im neće ispariti.
Sljedeći dan, rift se podijelio jasno. Kamp Marijana predvođen Oksanom i dvije tetke, potiho grakće u kutu, teatralno ignorirajući Maju.
Jučer sam zapalila svijeću svetom Anti za Darija potvrđuje Marijana. I rekla sam velečasnom. Strašan je to grijeh što je ona izgovorila!
Anđelka više ne može pa se ubaci:
Ajd, dosta glume. Ti si pol ureda utjerala u neurozu sa svojim vrlinama i sad još nju optužuješ?
Maja pokušava ignorirati, ali oko podne joj počinje biti zlo; zavrti joj se, trbuh boli. Zove Marka, ali on još pod Korenicom. Sabere se i prišulja Vesni:
Mislim da mi treba hitna. Nešto nije u redu.
Vesna istog trena digne dreku.
Anđelka! Zovi hitnu! Maji nije dobro!
Opća panika, svi skaču, a samo Marijana sjedi, poluzadovoljna, presavijena šteta zluradim osmijehom. Anđelku to izbaci iz takta.
Kud gledaš? Malo si si došla na svoje, a?
Ja??? Pa ja ništa!
Dosta! zareži Vesna.
Dvanaest minuta kasnije, hitna odvodi Maju na odjel prijetnja pobačaja zbog stresa. Plače, drži se za trbuh.
Kad se vrata zatvore, nastane ona grobna tišina. Nitko ne radi. Vesna se povuče, drugi zure pred sebe.
Marijana, bijela kao kreč. Više ni Oksana nije sigurna da joj treba čuvati leđa.
Marijana dobaci joj tiho Oksana a što ako se stvarno nešto dogodi? Zbog tvojih riječi?
Pa nisam ja kriva što je trudna pa luda, pokuša se izvući Marijana, ali joj glas puca. Ja sam vidjela, rekla i gotovo! Bog zna!
Ti si otrov, šapne Ognjen, obično šutljivi logističar. Kad si ljudima prognozirala brakorazvod, Bog je gdje bio?
Vijesti kasnije: Maja je ostala u bolnici na promatranju, srećom, bebu su zasad spasili. Pol ureda više ni ne pogleda Marijanu. Na dan, kad su stigle vijesti da je Maja dobro, Vesna ju službeno obavještava o otkazu direktor ne želi više nikakvo treće oko u firmi, a pravna služba najavljuje moguće tužbe za mobing i psihičko nasilje.
Marijana spakira svoju zvonjavu bez riječi. Kad je izlazila, Anđelka dobaci: Marijana! Vidi ja na tebi… dijagnoza napreduje. Vračevi ti više neće pomoć!
Marijana nestane. Kroz ured prođe tihi smijeh ili nervozni uzdah. U Vesninom pogledu umor, ali i olakšanje.
I, ljudi, imamo posla. Sva truća izvan firme. Ko ima što, samo službeno.
Iznenađujuće, posao krene bolje. Nitko više ne zvoni ni zvečkom ni negativom.
Kasno popodne zove Marko iz bolnice. S Majom i bebom zasad sve u redu. Svi kolektivno odahnu. Čak ih posjeti Zora, čistačica, koja se samo prekrsti: Sačuvaj, Bože, dijete i majku.
Kad večeras Anđelka ostane zadnja, sjedi zamišljena. Vesna zastane pokraj nje.
Što ne ideš doma?
Ma… znaš da sam Marijanu tak mrzila, da mi je žgaravica od toga znala lupit. Sad mi je skoro žao. Ostala je bez svega. Muž otišao, sin joj ni za burek ne zaradi, posao joj tu bio cijeli svijet… Gdje će? S kakvim karakterom? Tko će je zbilja? trpjeti?
Vesna slegne ramenima.
Takvi ljudi nisu nesretni zbog karme, nego jer ne znaju drugačije. Samo kad nekome zagorčaju život, tada su zadovoljni. Sebe žale više nego itko.
Ja znam, al’ svejedno… nekak ni pošteno.
Idi doma, sutra je novi dan, a tuđa zloća nije tvoja briga.
Sljedeći dan mala ekipa, predvođena Anđelkom, skupi kune i donesu ogroman kolač Maji u bolnicu. O Marijani se u uredu više ne razgovara puno. Samo, kad netko sa strane upita gdje je ona drečava gospođa, svi se urote, namignu i šapnu: A njoj se treće oko otvorilo. Zatvorili ga skupa s vratima.
