Sa četiri godine, Mirjana je ostala bez roditelja, dok su sjećanja na njezinu majku izblijedjela nakon nesreće koju je skrivio susjedov auto tipična priča iz zagrebačkih kvartova, naravno. Otac joj je posvetio svoj život, ali mu je život bio težak, iscrpljujući, pa je izgledao starije nego što su mu godine nalagale, kao da ga je svaka burek-kriza dodatno ostavila bez kose.
Iako je otac učinio sve što je mogao, Mirjana ga je rijetko posjećivala. Kad se udala, jedino što ju je zanimalo bilo je uređivanje stana u Splitu i promatranje grančica na maslinama, pa je taticu viđala kad bi se sjetila. Radila je od jutra do mraka, pa je prebacila slanje kuna ocu na svog supruga Tomislava. No, Tomislav je imao vlastito mišljenje on nije bio od onih koji bi trošili kune na starca koji ionako ništa ne radi.
Otac Mirjane nije imao pojma o njezinim poteškoćama. On je cijelo vrijeme mislio da će ga kćerka paziti u starosti. Umjesto toga, susjeda mu savjetovala da je tuži za alimentaciju što, naravno, u Hrvatskoj ispada presedan ravno senzaciji. Na sudu su se konačno sreli, bilo je suza i ruku u zraku, dok Mirjana nije mogla vjerovati da ju je njezin otac navukao pred suca.
Tata, jesi li stvarno toliko čeznuo za mnom da si morao doći do ovakve scene pred sucem? upitala je Mirjana, očiju punih suza.
Mirjana, nisam imao ni za kruh dva dana Nadao sam se da ćeš održati obećanja. Možda sam te pogrešno odgojio odgovorio je otac tužno, kao da mu je zadnji keks saznao za krizu cijene šećera.
Znaš da radim kao konj. A Tomislav ti je poslao novac i kupovao ti hranu. Ne traži izlike! odbrusila je Mirjana, dok je Tomislav nervozno prebacivao novčanik iz ruke u ruku.
Svađa je trajala dok otac nije iznenada ispustio bombu. Okrenuo se prema Mirjani, lice mu se slijevalo od suza. Sad ti moram reći nešto važno, promumljao je.
Mirjana se okrenula, a tata je započeo priču o danu kad je njena mama još bila živa. Ispričao joj je kako je jednog dana njezina majka u dvorištu pronašla kartonsku kutiju s bebom unutra. Mala je ležala pored kontejnera za smeće, a majka je odlučila da će je odgojiti kao svoju ta beba bila je Mirjana.
Preplavljena emocijama i krivnjom, Mirjana je molila tatu za oprost, i on je u tom trenutku povukao tužbu.
Kasnije tijekom razgovora, Mirjana saznaje da je Tomislav nikada zapravo nije posjećivao njenog oca, a novac koji je trebao završiti kod tate, nekako je misteriozno nestao u priči o investicijama u skupe kave na Rivi. Osjetila je žaljenje za izgubljenim godinama, ostavila Tomislava i vratila se tati. Zajedno su ponovno pronašli sreću uz dovoljno kruha, dvoznačnih komentara i toplinu obiteljske ljubavi.
