Prošli vikend, moja supruga i ja smo otišli na večeru kod njezinih roditelja u Splitu. Atmosfera je bila napeta od samog početka.
Sve je započelo uobičajeno sjeli smo oko starog, drvenog stola, pijuckali domaću rakiju i pričali o svakodnevici. Nekako, tema je ubrzo prešla na moj posao; supruga Katica je i sama otvorila raspravu. Nije bilo potpuno bez osnove već neko vrijeme razmišljamo o gradnji bazena uz kuću mojih roditelja u Rijeci. Taj projekt planiramo godinama, ali Katica je ovog ljeta odlučila da nema više smisla čekati.
Planirali smo i promijeniti automobil prije zime, a iduće ljeto na more; već tri godine nismo bili, iako živimo na korak od Jadrana. U našoj obitelji samo ja radim, i to u jednoj tvrtki koja je posljednjih mjeseci zagrizla u krizu. Neki su dobili otkaz, a ostalima, uključujući mene, plaća je drastično smanjena bez naznake povratka na staro.
Objasnio sam tada kako imamo nešto kuna sa strane, dovoljno za skromno ljetovanje i eventualno nabavku najjeftinijeg automobila iz našeg plana, ako cijene ne porastu. Katica je, međutim, stavila prioritet na bazen kod njenih roditelja, ispred svega ostalog. Nisam se slagao s tom odlukom, a razgovor je završio tako da mi je prebacila lijenost i nezainteresiranost za pronalaženje novog posla tvrdeći da bi tako obitelj imala novca za sve.
Za stolom se sve nastavilo u istom tonu; nisam uspio ostati smiren i u jednom trenutku, gotovo iz bijesa, rekao sam Katici da njezini roditelji već dobivaju našu značajnu pomoć svaki mjesec. Izletjelo mi je da je večera praktički plaćena iz mog džepa.
To nisam smio reći ali kad je izrečeno, povratka više nije bilo. U tom trenutku, gorka juha u mojoj tanjuru mirisala je suviše domaće. Katica je započela svoj emotivni monolog, povrijeđena, izrekla mi nekoliko stvari koje do tada nisam čuo. Nisam dugo slušao tiho sam ustao, otišao kući, bez riječi.
Kod kuće sam pokupio Katicine stvari i odnio ih njenim roditeljima. Smatram da ovakve gluposti nisu primjerene, niti da supruga ima pravo razgovarati i ponašati se tako. Sada sam u stanu, ne znam ni što da mislim, niti kako dalje. Sve je u magli, osjećam težinu na prsima. I dalje ne znam što mi je činiti.
