S dolaskom proljeća, roditeljima je pala na pamet ideja da prodaju zemljište. Već su bili stariji i nisu imali zdravlje za brigu o parceli. Najstarija kći odgajala je djecu, radila neumorno i nije imala vremena pomagati. Roditelji su dugo razmišljali, ali napokon su donijeli odluku.
Mirta, najstarija kći, osjetila je olakšanje: više neće biti prijekora. Teško je bilo pronaći vrijeme za pomoć u vrtu, pogotovo uz svakodnevnu vožnju do sela. Više puta je Mirta savjetovala roditeljima da prodaju. Umjesto toga, mogli bi kupiti zemljište bliže kući. Nije željela čitave dane provoditi u plijevljenju korova. Sanjala je mjesto za opuštanje, gdje može odmoriti uz knjigu ili napraviti piknik. A za mene, ta parcela značila je samo zimnicu.
Vikendi su Mirti i njezinom mužu brzo prolazili. Nije bilo dovoljno vremena za kućanske poslove, pogotovo jer njezin muž, po zanimanju građevinski radnik, mogao biti pozvan na posao i vikendom. Mirta je dobro znala da parcela donosi više briga nego slobode; nakon vikend provedenih tamo, dobro bi došao još koji dan odmora.
Mirta je bila sretna zbog odluke. Zemljište je prodano. Par godina živjeli su mirno. Nakon nekog vremena, Mirta je ipak osjetila dosadu. Ponovo je počela maštati o vlastitom komadu zemlje za odmor. Suprug joj je predložio: hajde da kupimo parcelu.
Radno vrijeme mu nije više bilo toliko stresno, vikendom su mogli predahnuti na selu, u prirodi. Bilo bi to korisno i za djecu. Odlučili su da ne žele veliki vrt samo nekoliko voćaka i bobičastih grmova, da djeca imaju vitamina. Odmah su roditeljima rekli: parcela će služiti samo za odmor, bez gredica i plijevljenja. Svi su podržali ideju. Preostalo je još odlučiti koju parcelu izabrati.
Proučili su nekoliko ponuda. Na kraju su pronašli pravu s pristojnom kućicom i potrebnim voćkama. Prodavač, stariji gospodin, bio je djed. Ostao je sam, supruga mu je umrla, a vrt više nije mogao sam održavati. Zato je odlučio prodati.
Sve su dogovorili. Mirta je bila presretna ostvarila joj se želja. Kućica je lijepa, odmah spremna za stanovanje, nije još trebalo renovirati. Odlučili su na ljeto započeti uređenje. Tako je i bilo.
Prvi tjedan prošao je mirno. Tada je djed koji je prodao kuću počeo dolaziti u posjet. Najavio je da će doći po preostale stvari. Nitko nije imao ništa protiv. No počeo je gunđati. Prvo je prigovarao jer su uklonili osušeni grm. Zatim zbog kala koje nisu bile potrebne.
Djed je govorio da se nije tako dogovorilo. On i supruga su davno posadili taj grm, a ribizle uvijek treba. Onda je primijetio da su umjesto jagoda posadili ukrasno kamenje.
Djed je obišao parcelu. Na svakome je kutu našao nešto za prigovor. Na kraju, Mirta je mog supruga više nije mogao gledati njegove ispade i izrekao mu je. Platili smo kunama za ovu zemlju. Po papirima to je naše vlasništvo. Sami ćemo odlučiti što i gdje će rasti.
Zar nije jasno, ni u ugovoru o prodaji ne stoji da bivši vlasnik ima pravo dalje koristiti parcelu. U suprotnom, ne bi ni potpisali dogovor. Djed je otišao. No sutradan se vratio s grmom u rukama, s namjerom da ga posadi gdje su ruže.
Mirta se pitala što se događa. Djed je na kraju ponudio da im vrati novac i da ostane na zemlji. Oni su odbili, ali on je ipak posadio grm. Onda je došla susjeda, iznenađena što je bivši vlasnik još ovdje. Djed je počeo žaliti na nove stanare. Susjeda se složila: Mirta i suprug imaju pravo raspoređivati parcelu kako žele. No, nije bilo načina da starcu to objasne.
Malo kasnije, susjeda je ispričala kako je djed u svađi s cijelom ulicom. Nakon što mu je supruga umrla, ponašanje mu se promijenilo. Susjeda ih je htjela upozoriti. Predložila je otići do općine i objasniti što se zbiva.
Dok su razgovarali, djed je uspio posaditi grm i mirno otići. Kasnije bi dolazio uzeti još stvari, nešto napravio na parceli i opet otišao bez riječi.
Ujutro, Mirta je suprug otišao na posao zaposlen u građevinskoj firmi iz Zagreba. Ispričao je kolegama što se događa. Oni su mu objasnili da zemljište dolazi s “mirazom”, no ipak su odlučili pomoći: počeli su praviti ogradu. Djed je izostao nekoliko dana. Kad je došao, vidio je da više ne može slobodno do svog nekadašnjeg zemljišta.
Psovao je, pokušao ući, otišao do općine. Tamo su već znali da ne da novim vlasnicima mira. Ne znamo što su mu rekli, ali nakon toga pojavio se tek još jednom po svoje posljednje stvari.
