Moj tata je uvijek sam prao svoje čarape. Smatrao ih je osobnom stvari i mislio bi da bi mu bilo ponižavajuće da to prepusti mami. Uvijek se trudio da čarape i donje rublje budu uredni i čisti.
U mojoj obitelji, stvari su bile drugačije moj suprug nikada nije ni pomislio da opere svoje čarape. Za njega nije imalo smisla prati ih ručno, smatrao je da se mogu jednostavno ubaciti u perilicu i kasnije objesiti na sušilo.
Tako živimo i sada. No, jednom sam propustila trenutak kada je ostao bez čistih čarapa. I naravno, ispalo je da je to moja krivnja!
Čarape se više ne krpaju jer je danas puno lakše kupiti nove. Kad na pranje naiđem na čarape s velikim rupama, odmah ih bacam u smeće. Ispada da nema baš puno čarapa bez rupa.
Kad bi čarape završile u košu za prljavo rublje, oprala bih ih. Ne planiram obilaziti stan i tražiti ih po kutovima. Prljave stvari trebaju završiti u košu za rublje! odgovorila sam na njegovu žalbu.
Tvoja je dužnost da se pobrineš da imamo čistu i ispeglanu odjeću.
Tako je ispalo da su čarape njegov problem, ali nitko mi do sada nije objasnio kako se dijele te obaveze…
