Gdje si ti sad šetala? procijedi Stjepan dok je Jelena ušla u stan.
Bila sam na poslu.
Pa danas je subota!
Pa radim i subotom.
Radiš, a novaca nigdje.
A ti ništa ne radiš
Ajde, nemoj mi još pametovat, prosiktao je muž i prijeteće joj prišao. Brzo do dućana! Nema ni za jesti u ovoj kući.
Stjepane, ostalo nam je svega sto pedeset eura, a do plaće još tjedan dana. Digni se i ti, potraži neki posao ili barem s autom malo vozi.
Nisam ja taksist! Zahvali Bogu što živiš u mom stanu, zalupio je vratima. Ajde, kreni u dućan!
***
Oči su joj se napunile suzama. Kako je to bolno. Kao da je ona kriva što im je život krenuo nizbrdo. Četiri godine su bili u braku. Isprva je još bilo dobro, roditelji s obje strane skupili su i kupili im dvosobni stan. Kasnije su skupili i za auto, nije bio neki, ali su se oboje radovali. Sve je bilo upisano na Stjepana, kao glavu obitelji. Njeni roditelji su živjeli u malom selu, ali i oni su dali svoj dio.
Stjepan je imao mali posao s ocem, nije se bogatilo, ali su živjeli solidno. No on je poželio više, posvađao se s ocem, izgubio sve. Već godinu dana ne radi ništa ni ne traži posao.
Sad samo kritizira Jelenu, viče na nju, pa čak i digne ruku. Ona radi šest dana tjedno, ali novac ne stiže izdržati do kraja mjeseca, a Stjepan nju traži krivca. Sve češće joj prolazi misao da pobjegne roditeljima, ali ondje već žive njezine dvije mlađe sestre. Nije htjela biti još jedno opterećenje.
***
Izašla je iz zgrade, obrisala suze i zaputila se ne u prvi, nego u onaj udaljeniji dućan tamo je sve jeftinije, a i nije joj se žurilo kući.
Kraj jednog od trgovina zaustavila se crna Škoda, a iz nje je izašao čovjek, lagano šepajući. Uočila ga je krajičkom oka.
Jelena! začuje poznat, topao glas.
Iznenađeno se okrenula:
Marko!
Bio je to njezin školski kolega. Marko je od djetinjstva imao problema s nogama, a pola školovanja je proveo po bolnicama. Dečki su mu se znali rugati, ali Marko je bio najbolji učenik u razredu, čak i školi. Nakon svakog bolničkog liječenja mogao se malo bolje kretati, pa je do mature već hodao, iako pomalo šepa. Sad izlazi iz skupocjenog auta s osmijehom.
Je li to stvarno ti? pitao je veselo. Dugo te nisam vidio. Prije dvije godine smo se okupljali, Jadranka kaže da ti je javila, ali tebe nije bilo.
Ma, imali smo posla, sramežljivo je rekla. Marko je odmah shvatio da nešto nije uredu, a pažljivije je gledao Jelenu i brzo mu je bilo jasno još štošta.
Ideš u trgovinu? Ajde, i meni treba nešto, idemo skupa! povukao ju je, ali ne do one trgovine gdje je ona planirala. Ta je bila preskupa za nju. Vidjevši da se Jelena nećka, Marko je sve shvatio.
Marko htjela je nešto reći.
Ne, Marko, oprosti, ne idem tamo i izvukla mu se, sagnula glavu i produžila do povoljnijeg dućana.
***
Kupila je svega malo, pazeći na svaku kunu. Izašla je i odmah vidjela Marka kako je čeka pored auta. Prišao joj je odlučno, primio je za ruku, otvorio vrata i rekao:
Sjedaj!
Jelena je poslušala, a on joj je smireno rekao:
Ajde, ispričaj mi što se događa.
I ona je, brišući nos i suze, ispričala sve, od riječi do riječi.
Kupi stvari i odeš od njega, gotovo!
Ali, Marko, gdje da odem? Sve je na njega upisano
Jelena, ja sam jedan od najboljih odvjetnika u Zagrebu. Nije bitno na koga je stan upisan pola je tvoje. Evo, daj mi broj.
Nekako mu je nevoljko dala broj, a on je odmah nazvao pa joj je zazvonio mobitel.
Danas je subota. U ponedjeljak podnosiš zahtjev za razvod. Dalje ću ti ja sve reći, znaš gdje trebaš pisati. Ajde, vozim te doma, gdje stanuješ?
U Nazorovoj, blizu pošte.
Heh, a ja sam se nedavno preselio tu u novi neboder, vidiš? pokazao je na svježe obojanu zgradu.
***
Stigli su do njene zgrade. Marko je izašao, otvorio joj vrata:
Jelena, hrabro! U ponedjeljak ti se javljam. Ako ti što bude trebalo, odmah mi se javi.
Marko, bojim ga se
Ne boj se! nasmiješio se toplo.
***
Čim je ušla doma, Stjepan je odmah izjurio u hodnik:
S kim si ti to bila u autu?
S kolegom iz razreda.
Muž ti doma gladuje, a ti se voziš i zaredao ružnim riječima te je udario.
Jelena je bacila vrećicu, istrčala van iz stana i prosto naletjela na Marka.
Ulazi u auto! otvorio joj je vrata, ona ušla, a auto se pokrenuo.
***
Tek kad su ušli u njegov trosobni stan, Jelena je pitala:
Marko, gdje si me doveo?
Ovo je moj stan, tu živiš dok treba, nitko ti ovdje neće nauditi, živim sam.
U tom trenutku zazvonio joj je mobitel, Stjepan je urlao:
Gdje si ti?!
Opet svađa. Marko je zgrabio telefon:
Jelena podnosi zahtjev za razvod. Stan ostaje njoj…
Čekaj, tko si ti?!
Budete li zabadao, moglo bi vas na kraju dočekati i par mjeseci Remetinca.
Napokon je spustio slušalicu, davao Jeleni da se smiri.
Sve je okej, sad si ovdje. Idi se malo umiti, za nas ću skuhati kavu.
On je stavio vodu za čaj, nekoga nazvao, a ona je, istuširana, došla za stol.
***
Nisu bili ni gladni, tek je Marko čvrsto odlučio:
Idemo sad riješiti stvar sa Stjepanom!
Ne, bojim se…
Ne boj se, bit će sve kako ti hoćeš.
Dolje ih je dočekala policijska Lada Niva, iz nje je izašao mlađi policajac i salutirao:
Gospodine Marko, na raspolaganju vam stojimo!
Rukovali su se, Jelenu posjeli u auto.
***
Nakon nekoliko minuta kucali su på vrata Jelene.
Tko je sad to začuo se bahati ton pa otvore vrata.
Stjepan Perković? upitao je policajac službeno.
Jesam.
Moram vam postaviti nekoliko pitanja.
Stjepan je Jelenu pogledao mrko, ali je pustio goste unutra.
Jelena, ponesi dokumente i što ti treba za prvu ruku, smireno, ali odlučno je rekao Marko. Jelena je osjećala neki olakšanje; zadnjih mjeseci nije imala nikakvu podršku.
Sada joj se pojavio netko tko joj je oduvijek bio prijatelj.
Pokupila je dokumente i predala ih Marku. On joj je vratio osmijeh, ona je na brzinu još nešto stvari zgrabila. Nije znala što treba dalje, ali je osjećala da gore ne može biti i da na njega može računati. U njemu se rodio onaj osjećaj koji ljude čini sretnima.
Gospodine Marko, protokol je spreman izvijestio je policajac.
Dobro! Dajte da razgovaram na miru s gospodinom.
Sjeli su za stol.
Gledajte, Stjepane, u ponedjeljak vaša žena predaje papire za razvod. Moram i vaše potpisane papire. Nemate djece, razvest ćete se brzo, imovina ide na pola.
A što ako se ja ne slažem? Sve je na meni ionako!
Onda Jelena može dati dodatnu tužbu za podjelu imovine i za nasilje u obitelji. Ja sam odvjetnik s dugim stažem, a sud će donijeti presudu kakvu treba.
Pa ja ću večeras popričati s tom svojom ženom i sve riješiti kako meni paše prezirno se nasmijao Stjepan.
Tko kaže da ćete biti nasamo? Ako poželite maltretirati Jelenu, odmah vas vodim u istražni zatvor, a ona ostaje ovdje.
Dobro, neka ide gdje hoće, rekao je nakon kraće pauze.
Savršeno. U ponedjeljak dolazim po vas, idemo zajedno sve riješiti.
***
Mobitel je zazvonio. Jelena je s osmijehom pogledala zaslon, zvala je mama. Od razvoda se majka nije miješala, nisu ni podržavali rastave, sami su preko dvadeset godina bili sretni skupa.
Bok, mama! javila se veselo.
Bok, kćeri brinula je mama, glas joj je bio slab.
Mama, što se događa? Zašto si tužna?
Vidim da si baš vesela! Sretna što si se rastala, ah?
Iskreno, baš jesam, mama.
Tvoja sestra Ana se sad želi udati.
Stvarno? Za koga?
Za nekog iz grada. Nema ništa, osim njega. Ispomagat ćemo da kupimo jednosobni stan, svadbe nećemo raditi. Ali ni ona nije posve sretna.
Neka slobodno dođe i živi kod mene, dok ne nađu rješenje.
Jelena, što ti to pričaš? A gdje ćeš ti živjeti?
Mama, ja se ponovno udajem.
Nisi se ni rastala kako treba, a već…
Obećavam, ovaj put je za cijeli život! Zove se Marko. I volim ga više nego ikad!
