Danas sam sjela za stol i pogledala svoj stari dnevnik, razmišljajući o stanju u našem stanu. Morala sam kupiti i staviti svoj vlastiti hladnjak u sobu smiješna situacija, ali nisam vidjela drugo rješenje. Ne bih imala ništa protiv prodaje stana i podjele novca, ali ona se tome protivi.
Nedavno sam napunila 24 godine. Završila sam fakultet, zaposlila se, ali još nisam udana. Život u stanu koji dijelim s mamom nikako nije lak. Vlasnica sam polovice stana koji je nekoć pripadao mom tati. Nakon njegove smrti, mama i ja smo naslijedile stan jednako; tada sam imala 14 godina.
Prije deset godina bilo nam je jako teško. Izgubile smo hranitelja obitelji. Mama je napustila posao još kad sam bila mala, nije ni uzela porodiljni, jer je tata dobro zarađivao i imali smo dovoljno kuna. Posvetila se kućanstvu. Kad je tata preminuo, mama je jadikovala: Gdje će mene sada, sa četrdeset godina, tko će me zaposliti? Kao spremačicu?
Pričam dalje: Primale smo tatinu mirovinu, ali mama nije mogla odoljeti odlascima u kozmetičke salone i kupnji novih stvari, iako smo jedva spajale kraj s krajem. Isprva joj je pomagao brat, moj ujak, ali i njemu je dosadilo.
Ujak je rekao mojoj mami Alki da mora potražiti posao. Ima dvoje djece, ne može nas sama uzdržavati. Oko godinu dana kasnije, Alka je kući dovela muškarca. Zvao se Ante. Mama je rekla da će on sada živjeti s nama. Željela je riješiti financijske probleme na svoj način brakom. Ante je stvarno dosta zarađivao, ali sa mnom nije uspijevao pronalaziti zajednički jezik.
Pamtiću uvijek Antine riječi: Ti samo jedeš. Bolje bi ti bilo da opereš veš ili počistiš. Zašto uopće učiš? Misliš ići na fakultet? Kakvo školovanje, bolje je da radiš. Ili misliš da ću te hraniti zauvijek?
Nisam mogla ništa reći. Da, dobivala sam mirovinu, ali sav novac je mama uzimala. Alka nije htjela braniti mene pred Antom. Bojala se ostati bez hranitelja. Kako ćemo živjeti bez njega? pitala bi me. Samo nemoj previše prigovarati i slušaj što kaže. On nas uzdržava.
Upisala sam fakultet i našla posao. Sve te godine smatrali su me viškom i tvrdeći da sam na tetinom grbači. Ante je brojao svaku kunu koju potroši na mene.
Šest mjeseci nakon što sam dobila posao, kupila sam si hladnjak. Stavila sam ga u svoju sobu jer je Ante zaključavao onaj u kuhinji.
Imaš posao? Onda se sama hrani, rekao je Ante. Mama je šutjela, pa čak i onda kad mi je Ante pokazivao račune za režije i tražio da mu vratim svaki trošak koji je imao zbog mene svih tih godina. Nakon nekog vremena Ante je izgubio posao. On i Alka su počeli prodavati moj hladnjak i kriviti mene za sve troškove. Na kraju sam sve platila. Ali Ante je godinu dana bio nezaposlen. Zasićena, stavila sam lokot na svoj hladnjak. Naravno, mama je protestirala, tvrdeći da nas je Ante cijelo vrijeme hranio.
Rekla sam: Ako želiš, pomozi mi. Nisam ja počela dijeliti stvari u ovom stanu prva. Idi raditi.
Ante se nedavno odselio. Alka je izgubila strpljenje s čovjekom koji više ne donosi novac. No, još uvijek ne želim skinuti lokot s hladnjaka. Mislim da bi mama trebala pronaći neki posao. Ponekad se pitam: Jesam li u pravu?
