Monika je sama odgajala svoje dvije kćeri. Njihov otac je preminuo dok su još bile djevojčice, a ona se nikada više nije udala. Strahovala je da bi novi muž mogao nauditi njezinoj djeci. Da mora birati između braka i djece, oduvijek bi izabrala djecu.
Najstarija je bila Renata, a mlađa Sara. Renata se udala rano i rodila djevojčicu po imenu Inga. Uselila se u stan svoga muža, ali taj brak nije potrajao. Nekoliko godina kasnije, s djetetom u naručju, Renata se vratila Monikinoj kući.
Sara je bila ogorčena zbog Renatinog povratka. Mislila je da je sestra namjerno došla natrag kako bi je istjerala iz stana. No, pogriješila je Renata je bila teško bolesna, dijagnosticiran joj je rak. Inga je ostala pod brigom bake.
Sara se u to vrijeme također bila udala i imala je dvoje djece. Bliska Monikina rođakinja, njezina starija teta, stavila joj je na raspolaganje stan. Ne razmišljajući previše, odmah ga je prepisala na Saru, uz dogovor da nema nikakve pretenzije na mamino nasljeđe.
Renata je umrla kad je Inga imala sedamnaest godina. Nedugo poslije razboljela se i baka Monika. Jednoga dana, Sara je došla i pitala Moniku kome će pripasti stan kada ona umre.
-Što znači ‘kome’? Inga će ga dobiti. Ostala je sama, majka joj je umrla, a otac više nema nikakve veze s njom. Ne može završiti na ulici.
-Ali što ti je, Inga je samo tvoja unuka, a ja sam ti kćer. Imam dvoje djece! Inga će narasti i moći će si sama kupiti stan. Vrati mi moj stan! Sara je vikala, glas joj je odzvanjao zidovima.
-Ne. Dogovorili smo se drugačije prije.
-Onda više nikad neću ući ovdje.
Sari nije bilo važno ima li tinejdžerica vremena za zadaću ili brine li o bolesnoj baki. Od trenutka kad nije dobila stan, prekinula je svaki kontakt s Monikom.
