Ne igraj se sa mnom
Nikša stoji uz šank, ležerno oslonjen o glatku površinu. Prstom polako kruži oko ruba čaše s mineralnom vodom, s vremena na vrijeme pogledavajući prema gužvi. U klubu vlada već poznati kaos: basovi tresu zrak, šareno svjetlo presijeca polumrak, smijeh i uzbuđeni povici često paraju noć. No, sve to kao da se Nikšu ne tiče. Osjeća se ovdje strano gotovo kao da je zalutao na nepoznati planet, među ljude čija pravila nikada nije shvaćao.
Jedino utočište je njegova čaša mineralna voda. Nikša nikada nije volio jaki alkohol, kokteli su mu preslatki i neprirodni.
I, junak moj, začuje se poznat glas s lijeva.
Nikša se okrene i ugleda Dinu. Pojavio se niotkuda, rumenih obraza, sa sjajem u očima. Osmijeh mu je gotovo zasljepljujući pod reflektorima.
Nije ti dosadno, ha? Dino mu se prijateljski nasloni na šank, tik do njega.
Baš mi je dosadno, nasmije se Nikša. Ti znaš da ovo nije moj svijet.
Ma daj, pusti to! Dino ga potapša po ramenu, skoro srušivši mu čašu. Toliko smo te nagovarali, jednom si mogao popustiti, opusti se, što ti fali?
Ja sam savršeno opušten, mirno će Nikša, podignuvši čašu. Bez alkohola, bez plesa. Sasvim mi je dobro.
E, baš si tvrdoglav! Dino se nasmije, u njegovom smijehu nema ni traga živciranju, samo čisto čuđenje. Sad ćeš vidjeti, upoznat ću te s nekim tko će ti sigurno biti zanimljiv.
Nije ni stigao odgovoriti, Dino već maše prema plesu. Nikša pogleda i ugleda kako mu prilazi djevojka. Sigurna u koraku, odlično zna da joj pogled ne izmiče baš nitko. Roza haljina bljeska pod svjetlima, frizura i šminka besprijekorni kao s naslovnice časopisa. Kreće se s lakoćom osobe koja se u noćnim klubovima osjeća kao kod kuće.
Ovo je Dragica, s entuzijazmom najavljuje Dino i blago je gura prema Nikši. A ovo je Nikša, moj najbolji prijatelj.
Dragica se nasmije, raširene usne sjaje pod svjetlima kluba. Pruži mu ruku, a njen nježni, ali sigurni stisak, uz pastelni manikuru, djeluje i profinjeno i toplo.
Baš mi je drago! zazvuči joj glas, vedar ali nenametljiv. Dino stalno priča o tebi, kaže da si pun zanimljivih ideja.
Nikša slegne ramenima i sa smješkom odvrati formalno, dotaknuvši joj dlan u kratkom rukovanju. Nevješto, suzdržano, ali pristojno. U sebi misli samo jedno: ja ne tražim nova poznanstva, kod kuće me čeka najdivnija žena na svijetu.
Dragica, kao da ni ne primijeti njegovu rezerviranost, pogleda plesni podij, a zatim, blago nestašno, ponovno pogleda Nikšu.
Ne plešeš? pita, naginjući malo glavu. Ajde, pjesma je sjajna! Idemo, bit će ti bolje odmah!
Nikša nekoliko sekundi zadrži dah, ali ostaje miran. Naviknut je na takve pozive i unaprijed zna što će reći.
Hvala, ali ja stvarno ne plešem, odgovori nježno, ali odlučno.
Ajde, daj se opusti! Dragica se ne predaje. Stavi mu ruku na lakat, on osjeti lagani pritisak. Samo jednu pjesmu. Obećajem da kasnije pustim! Čista zabava, ništa više.
U tom trenutku Nikšu ispuni nelagoda, pomiješana s blagom ljutnjom. Nije podnosio kada ga netko pokušava natjerati na nešto što ne želi, posebno ne ovako osobne stvari.
Rekao sam: ne, odgovori tiho, ali potpuno čvrsto, nježno joj odmakne ruku sa svog lakta. Oprostite, treba mi malo zraka.
Ne čekajući više ništa, kimne Dini, koji zbunjen prati što se događa, i krene prema izlazu iz kluba. Poželi što prije udahnuti svjež noćni zrak i maknuti se iz buke i napadnih poziva.
Kroz gužvu prolazi polako, nastojeći nikoga ne dotaknuti. Buka polako utihne kako se približava izlazu. Gurne staklena vrata i nađe se na terasi. Ovdje, daleko od svjetala i graje, napokon može odahnuti.
Hrvatki noćni zrak odmah ga rashladi. Udahne duboko, osjećajući kako napetost polako popušta. Prilazi ogradi i pogleda prema dolje. Grad je ispod njega, tisuće sitnih svjetala, lampe, prozori, automobili koji prolaze. Krajolik topao, domaćinski, potpuna suprotnost kaosu kluba.
I u mislima mu odjednom izroni lice Ljiljane. Zamišlja kako sjedi u omiljenoj fotelji možda s knjigom, možda kuha nešto za njegov povratak. Osmjehne se zamišljajući mir doma i obiteljsku toplinu. Osjeti kako mu je odmah lakše, a buka koja dopire iza vrata postaje manje iritantna.
Nekoliko minuta stoji uživajući u tišini. Vrata tada zaškripi. Okrene se i ugleda Dragicu. Polako se približava, nije napadna, više kao da ju vodi znatiželja nego upornost. Nasmješi se, rukom se oslanja uz ogradu pored njega.
Oduvijek si ovako ozbiljan? pita tiho.
Nikša slegne ramenima, ne skidajući pogled s grada.
Nisam, tiho kaže. Ne volim galamu, ovdje mi je neugodno.
Razumijem, neočekivano nježno reče Dragica. Ni ja baš ne volim ovakva mjesta. Ali prijatelji su inzistirali, rekli su da ćeš biti zanimljiv sugovornik.
Nikša je sad prvi put stvarno pogleda. U polumraku su joj oči toplije, osmijeh postaje stvarniji.
Dakle ni ti ovdje nisi po svojoj volji? blago podigne obrvu.
Dijelom, odgovori ona, prstima nervozno vrteći rub haljine. Nekad je lakše pristati nego objašnjavati zašto ne želiš ići. Ali znaš… zastane na tren, tražeći prave riječi, ipak mi se sviđaš. Drugačiji si. Nisi kao ostali… kratko pokaže prema klubu.
Nikša kratko razmišlja, želi ostaviti stvari jasnima, ali i biti pristojan. U glavi mu se vraća Ljiljena nasmijana, njeno povjerenje, iskrenost. To mu daje sigurnost.
Hvala ti na iskrenosti, končno kaže, gledajući prema svjetlima grada. Ali u braku sam. I znam dobro tko je prava osoba za mene.
Dragica ne želi odustati. Prilazi još bliže, gotovo dodiruje njegovo rame. Osjeti njen lagani dah iza uha, ali ostaje miran.
Ali, što ako si pogriješio? uporno nastavlja ona, tišim glasom, gotovo tvrdoglavo. To ne znači da ne možeš popiti kavu s nekim zanimljivim. Možda nam klikne…
Nikša se okrene i pogleda ju ravno u oči. Tko je ona da tako udara u zid? Jasno joj je već rekao da nije zainteresiran.
Ništa nam neće kliknuti, odgovori ozbiljno, ali smireno. Volim svoju ženu i ne tražim ništa sa strane. To nije pitanje simpatije, nego principa.
Dragica kratko zastane, u očima traži tračak sumnje, ali vidi samo sigurnost. S osmijehom koji više nije opušten, već samo pristojan, ponovo pokušava.
Žao mi je, ali ti si mladi, zgodan, situiran. Nemoj gubiti prilike. Preostaje nam barem pokušati… Ako ti se ne svidi, povlačim se. Iskreno.
Ponovno ga uhvati za ruku, ovog puta jače, gotovo s dozom straha da će otići. Nikša nježno, ali čvrsto izvuče svoju ruku iz njene.
Cijenim tvoju pažnju, kaže bez gnjeva, mirno, ali moj odgovor se ne mijenja. Sretan sam u braku, to mi je važno.
Razumijem, blago podigne bradu, kao da skriva povrijeđenost. Samo… činilo mi se da nismo kao drugi. Mogli bismo biti sjajan par.
Dragice, kaže tiho, ali odlučno, rekao sam svoje. Molim te, poštuj moj izbor.
Na tren joj u pogledu zaiskri neugodna sjena, ali brzo ju prekrije maskom osmijeha, sada već zamornom.
A možda još nisi sreo pravu za sebe, s poluironijom doda. Dopusti mi samo još jednu priliku, možda sam baš ja ta tvoja sreća.
Nemam što tražiti, sada već pomalo naglo odgovori Nikša kojem je dosta ljubaznosti. Imam sve što mi treba, i to nisi ti.
Dragica se ukipi, vidi joj se na licu iznenadna ljutnja. Na trenutak glumi osmijeh, okrene se i ode prema klubu sigurnim, ali ipak malo ubrzanim korakom.
Nikša ostaje na terasi, duboko udahnuvši nekoliko puta, osjećajući kako se napetost polako otapa. Ponovno pomisli na Ljiljanu, njezin dom i njezinu sigurnu toplinu. Već zamišlja kako ga čeka kod kuće s nečim slasnim na stolu, pogledava u sat, misli kad će se vratiti.
Pogleda grad, šarene lampice, umirujući šum života. Sve mu se čini nevažnim. Ne želi više ovako provoditi vrijeme usred galame i nečijih tuđih igara. Želi kući, gdje ga čeka jednostavnost, iskrenost i ljubav.
Pogleda još jednom svjetla Zagreba, pa se okrene i pođe prema izlazu. Zna: iza zidova ovog bučnog svijeta čeka ga ono što zaista vrijedi…
***************************
Sutradan Nikša, na svoj užas, shvaća da s Dragicom stvar nije završena na terasi. Očekivao je da je napokon odustala. Međutim…
Prva poruka stigne preko WhatsAppa. U nizu ključnih notifikacija, jedna mu privuče pažnju. Bok, kako si? posve nevina, kao da se ništa nije dogodilo.
Nikša se zamisli, ne želi biti grub, ali ni davati lažnu nadu. Kratko otpiše: Dobro sam, hvala. Nemoj mi više pisati. Odloži mobitel vjerujući da je to dovoljno.
Ali Dragica ne odustaje. Ubrzo slijede poruke kroz dan kako je na poslu, što ga zanima, šalje mu neutralne vijesti. Zatim dolaze i suptilniji komentari Znaš, sudbina ponekad daje drugu priliku. Što ako je sada trenutak? Nikša uzdahne i jednostavno prestane odgovarati, a njezin broj stavi na blokadu.
Prođe tjedan. Već je uvjeren da se situacija smirila, kad ga slučajno sreće pred uredom. Izlazi iz zgrade razmišljajući o ručku, a poznati glas ga zaskoči:
Nikša! Dragica stoji sa strane, naglašenog osmijeha, dovodeći do toga da se prolaznici okreću. Pogledaj ti slučajnosti! Možda na brzaka popijemo kavu? Petnaest minuta, obećajem!
Nikša uspori, odmah shvaćajući da nije slučajnost. Pomisli: Opet ista priča…
Žurim se, kratko odgovara, nastojeći ga zaobići.
Samo na dvije minute! Dragica mu hvata rukav, steže ga snažno. Važno mi je da popričamo. Mislim da nisi do kraja shvatio…
Nikša zastane. Sada, bez okolišanja, pogleda ju u oči. Shvaća da pola mjera više nema smisla.
Dragice, mirno i jasno izgovori, rekao sam sve što sam imao. Sretan sam u braku i osim svoje žene ne želim nikoga. Ne zanimaš me. Zadnja tvoja upornost izaziva kod mene samo nelagodu. Molim te, ostavi me na miru.
Sačeka trenutak, polako izvuče svoj rukav iz njene ruke.
Dragica je sada na rubu. Ne može više sakriti emociju ljutnja, povrijeđenost, čak bijes blesnu joj u očima.
Još ćeš ti požaliti.
Lice joj se na trenutak izobliči, oči se cakle od ljutnje, usnice drhte. Ali brzo se sabere, čini se hladna i ravnodušna.
Ne znaš što propuštaš, reče s odmakom.
Odlično znam što imam, odgovori Nikša ravnim, smirenim glasom. I ništa ne propuštam.
Okrene se i odlazi, ne osvrće se, ali osjeća njen pogled u leđima. Nadao se da je to kraj. Na žalost, tek je počelo.
Poruke nastave pristizati, s različitih brojeva, katkada i po nekoliko puta dnevno. Tema je svaki put nova neutralni komentari, pa opet aluzije. Povremeno poruke stižu u najgore moguće trenutke: rano ujutro ili kasno navečer, kad on leži pored Ljiljane. Nikad ne odgovara, samo blokira brojeve.
A onda se dogodi nešto što prelazi granicu. Jednog dana Ljiljana ga nazove na posao, uznemirena.
Mala čudna stvar danas. Zvala me neka žena, kaže da ti je kolegica i da ti mene varaš. Zvučala je čudno… znam da laže. Glas joj je previše znatiželjan.
Nikša zatvori oči pokušavajući ostati miran. Zahvali Ljiljani što ga je odmah obavijestila i kaže da će riješiti stvar. Te večeri odluči: ovdje se više nema što čekati.
Za koji dan ponovno vidi Dragicu ovog puta ispred svoje zgrade. Glumi kao da slučajno šeta.
Bok! Samo sam malo vani, trebalo mi je zraka.
Nema više mjesta uljuđenosti. Stane i pogleda je ravno u oči, jasno i hladno:
Dosta je. Molim te da potpuno prekineš svaki kontakt sa mnom i mojom ženom. U protivnom ću morati poduzeti potrebne mjere.
Dragica na trenutak šokirana, ali brzo se smiješi sarkastično.
Kakve mjere? malo nagne glavu. Ideš me tužiti zbog uznemiravanja?
U glasu joj je podsmijeh, misli da blefira. Ali Nikša ne pojašnjava dalje. Samo kaže:
Bolje da ne saznaš.
Pauza traje nekoliko sekundi. Prvi put vidi u njenim očima trunku razuma. Više se ne usiljava nasmiješiti. Nikša se okrene i krene prema portunu, odlučan da zaštiti svoj dom i obitelj, pod svaku cijenu.
No Dragica nije prestrašena. Nikša više ni ne očekuje da će popustiti, iako se potajno nada da će ipak odustati. Ali dva dana kasnije zove ga Dino. Glas mu napet, zbunjen.
Slušaj, počinje, Dragica je rekla da si je napastovao. Priprema tužbu.
Nikša zastane. Ona? Ta koja ga je uporno salijetala? Navikao odavno spremati sve razgovore i poruke, zna da može dokazati istinu.
Slobodno, odgovori smireno, skoro ravnodušno. Imam sve zabilježeno. Lako će se vidjeti tko je koga salijetao.
Dino na trenutak zašuti, procesira odgovor.
Ozbiljno? upita nevjerujući.
Vrlo ozbiljno, Nikša mu odgovori odlučno. I još nešto: ako nastavite podržavati njene igre, završavamo s druženjem. Znaš i sam tko joj je dao moj broj, adresu, gdje radim…
Oprosti, pokušali smo najbolje. S Ljiljanom si se zatvorio u kuću, nisi više isti kao prije, nama se činilo da bi Dragica bila dobra prijateljica, da te malo prodrma. Ali, obećajem, nećemo se više miješati!
Taj isti dan Nikša odlučuje vrijeme je za djelo. Izabere dio snimke na kojoj Dragica uporno nudi sastanak, a on odbija, pristojno ali odlučno. Pošalje joj taj isječak s kratkom porukom:
Ovo je samo početak. Ako ne prestaneš, ja idem na policiju, predat ću sve snimke i tvoje dogovore s Dinom i Igorom kako me pokušavate namamiti. I da, jasno je koliko si ih nagovarala da me upoznaju.
Nije blefirao. Ima u arhivi i razgovore gdje Dragica s društvom raspravlja kako ga zavesti, koje trikove koristiti. I o mogućem financijskom dogovoru.
Dragicin odgovor stigne kroz sat vremena, kratak, bijesan i neodlučan:
Nećeš se usuditi.
A Nikša odmah mirno uzvrati:
Probaj pa vidi.
Više poruka nema. Što se događa iza kulisa, ne zna, ali osjeća kako napetost popušta. Detalja mu nije ni potrebno bitno mu je samo da su sigurni on i njegova Ljiljana.
Tjedan kasnije opet zove Dino. Sada je stvarno posramljen.
Oprosti, nismo mislili da će ovo toliko daleko otići. Svi smo zatečeni što je Dragica pala tako nisko. Obećajem, više te neće gnjaviti, osobno sam joj sve rekao. I drugi iz ekipe također. Sve je riješeno.
Nikša ga sluša mirno. Nije mu važno pusta isprika, želi vidjeti stvarne promjene.
U redu, odvrati na kraju. Ali neko vrijeme neću dolaziti na okupljanja. Treba mi zapravo mir i vrijeme za obitelj.
Dino shvaća i uz uzdah prihvaća razmak.
Te večeri Nikša uđe doma dobro raspoložen. Ljiljana ga dočeka u hodniku, tiho ga zagrli i stane uz njega, sretna što poruka prestaju, što redovno zove i što nema nepoznatih brojeva.
Zajedno sjednu u dnevni boravak. Ljiljana pusti njihovu najdražu domaću glazbu; tiho, lagano, ona što ispunjava prostor toplinom. Nikša je zagrli, drži njezinu ruku u svojoj, kao zalog budućeg mira. Sjede tako nekoliko minuta, bez riječi, sretni što je sve riješeno.
Gotovo je šapne, poljubivši joj nježni dlan. Nitko više neće upletati svoje prste u našu sreću. Pobrinut ću se za to.
Ljiljana mu se osmjehne, razumijevajuće i mirno:
To sam znala cijelo vrijeme. Tko zna zaštiti ono što voli, uvijek pronađe način.
Nikša je gleda i u tom trenutku osjeća sve što je čovjeku potrebno nalazi se ovdje. Toplina njene ruke, njezin osmijeh i sigurnost njihova doma. Sva buka i lažne igre ostaju daleko. Udahne duboko, s olakšanjem, znajući pravi život mu je tu, u miru i ljubavi koji ništa ne može uništiti.
