Moja mama ima sada 73 godine. Premda je u ozbiljnim godinama, dosta je moderna žena i još uvijek poprilično aktivna, prava Zagrepčanka u duši! Četrdeset godina bila je u sretnom braku s našim tatom. Iskreno, ne možemo se zamisliti sretnijima što smo odrasli u takvoj obitelji.
Tata i mama su se stvarno voljeli, pa kad je mama napunila 63, a tata preminuo, jedva je to preživjela. Mi smo joj, naravno, pomagali koliko smo mogli nudili joj da se preseli k nekome od nas, ali ona je uporno odbijala. Govorila je da ima prijateljice u kvartu i da ne želi napustiti onaj isti veseli stan u kojem je s tatom živjela.
Godine su prolazile, bol se smanjila i poslije smo o tati mogli razgovarati za stolom, evocirati sretne, smiješne uspomene, dok mami više oči nisu bile mokre. Postala je čak, mislim, i malo mlađa, barem duhom.
Jedanput došli smo brat, ja i naše obitelji kod mame u posjet. Samo što smo zakoračili u njezin hodnik, ona je izjavila s vrata da ima muškarca kod kuće, jednog svog prijatelja, i da ga moramo tretirati s poštovanjem. Naravno da smo ostali pomalo zatečeni. Dosad je uporno tvrdila da nikada više ne traži partnera.
Jer, zašto bi žena u godinama pazila na nekog muškarca? Govorila je da joj je bolje samoj, ne treba joj nikakav frajer. I evo, sada, prijatelj sjedi za stolom. Mi odrasli, sve znamo prijateljstvo… ima tu i nečeg više. Ukratko, nismo sigurni treba li nešto mami prigovoriti ili šutjeti. Realno, nije nam sjela cijela situacija. S druge strane, mama je zrela žena, prošla svašta i zna što radi. Odluka je na njoj, hoće li graditi odnos s nekim ili ne. Nama preostaje da ju podržavamo.
Sjeli mi za stol, frajer se predstavio, zove se Stjepan. Čovjek od svojih 60-ak godina, crna, bujna kosa, neki fensi sako. Na prvi pogled, rekla bi da je direktor iz Dubrave, ali zapravo običan umirovljenik. Bio je iznimno pričljiv, sipao šale i anegdote, uglavnom na svoj račun. Ali najviše nas je iritiralo što nije rekao ništa osobno o sebi čim bi ga pitali nešto konkretno, on bi mijenjao temu. Ukratko, nije nam bio baš simpatičan. A vrhunac kad smo se prvi put sreli, odmah se obratio bratu i tražio kunu posuditi. Sve nam je odmah bilo jasno. Nama je, ali mami baš i ne.
Mama je, doslovno suznih očiju, zamolila mog brata da mu posudi novac i on to učini. Dva dana kasnije, stiže poruka. Nazvala nas Stjepanova kći i rekla da je njezin tata prevarant. Specijalizirao se za starije dame šarmira ih, slatkorječi, živi kod njih i troši njihove pare dok traje. Kad ponestane kunica, samo nestane. Na taj način već je prevario deset žena. Odmah sam javila bratu, on ga zove, naravno mobitel isključen. Na adresi gdje je navodno živio, nitko nije čuo za njega tamo je već ekipa, više stanara. Tako je brat izgubio novac, a mama u ovom krugu života srce.
