Ivana, moja najbolja prijateljica još iz djetinjstva, i ja bile smo nerazdvojne. Zajedno smo išle u dječji vrtić pa u osnovnu školu, a kasnije čak završile i na istom fakultetu u Zagrebu. Sjećam se tih dana kao da su bili jučer. Tamo sam upoznala jednog zgodnog, šarmantnog mladića. Bila sam zaljubljena u njega, ali život je imao drugačije planove za mene. On je sasvim slučajno primijetio Ivanu, koja nije bila samo lijepa, već iznimno privlačna, i zaljubio se u nju.
Kad me Ivana pitala može li mu se približiti jer i ona osjeća nešto prema njemu, oklijevala sam. Rekla sam joj da mi to ne smeta, ali da ga volim. Zapravo, poklonila sam prijateljici ljubav svog života. Vrijeme je prolazilo, Ivana i ja osnovale smo svoje obitelji, dobile djecu. S godinama su moji osjećaji prema njemu nestali, a ja sam se posvetila svojoj obitelji.
Jednog dana Ivana me zamolila da je pokrijem jer je imala tajni sastanak. Pitala sam se zašto njezin suprug ne bi smio znati za to. Povjerila mi se tada da je zaljubljena u drugog muškarca i da ne može više živjeti bez njega. No, nije namjeravala napustiti svog muža bio joj je dobar oslonac, volio djecu iznad svega i prema njoj se odnosio s poštovanjem.
Bila sam zbunjena njezinim postupcima. Njezin suprug bio je brižan otac, uspješan i predan, pravi gospodin. Nisam mogla shvatiti zašto bi ga prevarila. Da je bio hladan ili da je nije cijenio, možda bih shvatila njezine razloge. Ali, s obzirom na svu ljubav i podršku koju joj je pružao, do danas mi nije jasno zašto je tražila nove, neizvjesne osjećaje umjesto da njeguje one koje je već imala.
