Ej, moram ti ispričat priču o jednom svom prijatelju, Ivanu. Znaš kakav je on bio uvijek je htio živjeti lagodno na tuđi račun. Cijelo vrijeme se trudio osvojit jednu curu iz bogate obitelji. Odmah sam vidio da nju ne voli i da to nikako ne može dobro završit. Ali on je mislio da je bogata žena ključ za sretnu i bezbrižnu budućnost. Mogao bih to još i shvatiti da se cura znala sama brinuti za sebe i zarađivati. No zapravo, cijela obitelj joj je bila na dobitku zahvaljujući njezinoj mami ona u Zagrebu ima nekoliko velikih trgovina.
Pokušao sam pričati s Ivom:
Pa ne možeš valjda misliti da će oni podržavati nekog tko ne želi ništa radit. Lijepo je biti neovisan, imat neki svoj posao rekao sam mu.
Ma pusti to, stari. Imamo dijete na putu, potpuno mi vjeruju! bio je sretan ko malo dijete.
Nisam ga mogao shvatit. Nije to fer prema curi. Jednostavno nije. Pravi muškarac radi i brine za svoju obitelj, takav sam ti ja stav imao.
Prošlo neko vrijeme, a ja ga pitam što radi, gdje je našao posao. On i žena mu ne rade ništa, sjede doma, igraju igrice, gledaju televiziju, spavaju, jede ih njezina mama. E, da znaš, malo sam mu i zavidio, jer je ostvario ono što je htio.
Punica mi je bogata, mi ti nećemo nikad ništa morat radit još mi se hvalio.
Možda bi tako i dulje trajalo, ali su poslovi krenuli nizbrdo, prihodi su im drastično pali. Punica ih je morala ugurat u posao kod nje u dućanu.
Mjesec dana od zadnjeg druženja, zvoni mi mobitel Ivan me zove, očajnim glasom me moli:
Daj, možeš li mi posudit 5 tisuća eura na dva tjedna? Tražim posao, idem na razgovor, dobit ću predujam i vratit ću ti novce, skroz smo propali.
I tako ti je završila njegova bezbrižna faza. Oboje su počeli raditi. Dugu mi je vratio. Eto ti iskustva s bogatom obitelji. Nemaš se što oslanjati na druge, trebaš biti neovisan i osloniti se na sebe. Tek tada se možeš osjećat sigurno i istinski sretno.
