Prijatelji su tvrdili da je Marko imao nesreću sa suprugom, ali još veću s njezinim roditeljima.
Ivana je dolazila iz prave zagrebačke obitelji s dugačkom poviješću debele lisnice i životnog komfora. Ništa joj nije bilo uskraćeno od privatne gimnazije do sveučilišta na kojem nisu štedjeli ni na kemijskim olovkama. Kad je diplomirala, naravno da je odmah našla posao, ali sve što je zaradila čuvala je samo za sebe na posebnom računu u banci. Njezin tata Tomislav zvao je to coflektiranje kapitala, i svaki put bi nadugo i naširoko predbacivao Marku što ne donosi više kuna u zajedničku kasu.
Marko, ti moraš biti stup kuće, da se moja Ivana može sakriti iza tebe kao iza kamene litice! Da se ona razboli bi li ju mogao uzdržavati? Imaš li dovoljno love da je vodiš svake godine na put u Beč ili Pariz?
Njih dvoje, Marko i Ivana, ni na kraj pameti nisu imali brige s novcem i bili su sasvim zadovoljni s onim što imaju. Ali Tomislav, svježi umirovljenik, na svakoj kavi i nedjeljnom ručku našao bi razlog da natjera Marka u društveno neugodan položaj. Toliko da bi Marko svaki put pokušao izmisliti neki hitan razlog za izostanak. Nadao se čak i da će izbjeći Tomislavov rođendan, ali Ivana ga je bukvalno povukla za uho, posjela za stol i natjerala ga da se smije svima koje je Tomislav pozvao.
Čime se bavi tvoj zet profesionalno? upita odjednom jedna od okupljenih teta.
Ah, što bi, obični birokrat odgovori Tomislav s podcjenjivanjem donosi nešto siće, ali moja Ivana je ta koja vuče obitelj naprijed…
Marku je došlo do grla. Već se osjećao kao čarapa iscijeđena u perilici, a situacija mu je bila više nego mučna i totalno ubila svaku motivaciju.
Prvo, nisam obični birokrat, vodim cijeli tim planera, i drugo moja plaća nije ni blizu ništa! Sve troškove uredno dijelimo; ne mogu samo migom postati direktor Zagrebačke banke i pokupovati Ivani vile u Istri i skupe aute! I već kad želite najbolje za kćer, zašto nam bar niste pomogli kupiti stan?
Na to je Tomislav zveckao prstenima i, vjerojatno po stoti put, izgledao kao da uživa u svakom Markovom odgovoru na živo.
Kasnije, kad su se sve svijeće već rastopile po torti, a gosti poslagali do zadnjih šnita, Marko jednog trenutka izleti na balkon zapaliti cigaretu. Tomislav mu se pridruži, znakovito ga pogledavši preko naočala.
Nije ti loše ovo danas ispalo reče zamišljeno. Napreduješ, nešto moraš Nisi glup, znaš koliko vrijediš, i kad-tad ćeš se znati i sam obraniti. Nije najbolje stalno biti dobar dečko, jer tako ostaneš gdje jesi.
Marku je tad konačno sinulo da ga Tomislav namjerno podbada i testira, dovodeći ga na rub, samo da vidi hoće li znati uzvratiti. Novac je tu zapravo bio nebitan; bilo je važno je li sposoban povući crtu i zaštititi i sebe i Ivanu kada treba. Nakon te male scene na rođendanu, Marko je odjednom rastao u očima Ivaninih roditelja a ruku na srce, činilo se da je i Ivana bila ponosna na svog običnog birokrata.
