Moj brat mi je često tražio novac dok je ležao na kauču, ali jednom kad sam odbio njegov zahtjev, iznenadila me reakcija naše mame.

Ma prijatelju, nikad nisam mislio da će me vlastita rodbina natjerati da napustim svoj dom. Oni su, nekako, uvijek smatrali da sam ja dužan financijski podupirati cijelu obitelj čim bi netko zatrebao nešto. Još kao klinac sam si zacrtao da želim biti programer, jer me stvarno zanimalo to područje. Kroz srednju sam bio fokusiran, poslije upisao faks u Zagrebu i dao sve od sebe da uspijem u tom smjeru. Trud se stvarno isplatio brzo sam našao dobro plaćen posao kao programer i baš sam bio zadovoljan.

Nisam imao neku veliku želju za brakom, iskreno; volim samostalnost, cijenim vlastiti mir i uživam u životu na svoj način. Iako sam radio, mama mi je uvijek bila na prvom mjestu pomogao bih joj kad god zatreba i svake godine bi je vodio na more, barem na tjedan ili dva. Baš sam bio zahvalan što mi je davala podršku sve te godine.

Ali znaš kako to ide, stvari su se okrenule kad mi je moj mlađi brat, Lovro, počeo stalno tražiti novac. Pravdao se da ne može nigdje pronaći posao. U početku mi nije smetalo što je, tu je, brat mi je. Ali s vremenom sam shvatio da konstantno iskorištava naš odnos i da uopće ne pokušava ništa promijeniti. Tad mi je pukao film i odlučio sam mu otvoreno reći sve. Rekao sam mu da mora preuzeti odgovornost, dignuti se, potražiti posao i napokon početi sam zarađivati, a ne čekati da mu sve padne s neba.

Nije mi bila namjera odbiti ga zato što sam škrt, nego da ga malo trgnem i pomognem mu da postane samostalan. No, naravno, odmah nakon toga zove me mama, viče na mene, optužuje me da sam sebičan i da sam zaboravio obitelj. Neki iz obitelji su me počeli ignorirati zbog svega toga. Taj osjećaj da te vlastiti okolina stalno procjenjuje i osuđuje mi je teško pao. Toliko, da sam odlučio otići iz Hrvatske i početi iznova negdje drugdje.

Ne mogu reći da mi je žao; danas živim bolje nego ikad, imam dobar posao, plaću u eurima i ne ovisim ni o kome. No, s obitelji sam se udaljio. Ipak, trudim se i dalje redovito zvati mamu i pomoći joj kad god mogu. Nije lako, ali što ćeš, život te nekad stvarno iznenadi na načine koje nisi ni očekivao.

Rate article
Add a comment

;-) :| :x :twisted: :smile: :shock: :sad: :roll: :razz: :oops: :o :mrgreen: :lol: :idea: :grin: :evil: :cry: :cool: :arrow: :???: :?: :!:

twenty − 17 =