U zadnje dvije godine, moj muž Ivan i ja, živimo u iznajmljenom stanu u Zagrebu, a uvjeti nisu baš sjajni kad bih morala opisati, rekla bih da su više za roman nego za udobnost. Sanjamo o svom vlastitom domu, ali trenutna financijska situacija govori: Bolje ti je da sanjaš, nego da planiraš! Stan koji iznajmljujemo zapravo pripada prijateljici moje mame, gospođi Marici, i moram priznati da život ovdje ima svojih dramatičnih obrata. Ako Ivan ostavi čarape gdje ne treba ili ako ja slučajno pogrešno zalijem cvijeće, eksplodira prava epizoda turske sapunice. Sve je pod njezinim budnim okom, i čini se da je svaki naš pokret hitna vijest u lokalnim pričama.
Ni susjedi nisu pretjerano oduševljeni našom prisutnošću. Stalno nam dobacuju: Vi ste tu samo privremeno, ne navikavajte se! kao da nam je baš bilo u planu stvarati dugoročne uspomene između bušilica i usisavača.
Roditelji s obje strane moja mama Katica i Ivanova mama Ljubica stalno nas gnjave da štedimo kune za naš stan. Čini se da je razgovor o štednji postao novi oblik domaće meditacije. Ali, teško je štedjeti kad pola plaće ode na najam, a druga polovica na kavu u kvartovskoj birtiji i kruh iz pekare. Katica, posebno, ima talent za analizu kupovanja i financija cijela Excel tablica, ni manje ni više, s našim troškovima. Kupovina novih traperica? Ne dolazi u obzir! Nosimo ono što imamo, i to sve dok materijal ne poklekne pod težinom života.
I mama Katica i Ljubica imaju svoje stanove, ali što se tiče pomoći bolje da se ne nadamo. Kažu da nam time što nam ne daju da živimo kod njih, pomažu da postanemo samostalni. Mi bismo to nazvali školom preživljavanja, ali, eto, valjda su godine borbe u iznajmljenom Zagrebu dovoljne za diplomu.
Posebno nas pogađa kad gledamo kako su braća, sestre i ostali rođaci dobili stanove za dobro jutro, a nas dvoje smo ostali skupljati kune i zarađivati za tu našu samostalnost. Nekako osjećamo da zaslužujemo barem malo razumijevanja i možda, uz osmijeh, koju kunu pomoći. Dok sanjamo o vlastitom užem krugu, nadamo se da će i naše mame shvatiti da je ponekad bolje dijeliti stan, nego držati teorijsko predavanje o samostalnosti.
