NELAŽNI MUŽ
Snježana, ti si se vratila? Zar opet kod nas radiš? uzbuđenje je preplavilo ured kad se pojavila Snježana, bivša kolegica. Svi su digli pogled s računala i znatiželjno je promatrali.
Ma ne, samo sam svratila da vas vidim! Nedostajali ste mi.
Snježana je izgledala prekrasno: imala je novu frizuru, trendovsku haljinu i elegantnu torbicu. Nije dugo trajalo to divljenje, jer su je Marija i Nikolina zgrabile pod ruku i izvukle u hodnik da mogu u miru popričati.
Nema smisla sve lupetarati pred onim našim znatiželjnicama, još će početi brbljati po cijelom uredu rekla je Marija. Ajde, pričaj: otkud ti nestade kad si se udala, nikad nas nisi ni nazvala? Gdje ste završili? Imaš li djece?
Udala sam se, preselili smo se u drugi grad, imam sina, pet mu je godina. Mama mi se razboljela pa smo prodali stan i došli bliže njoj, kupili novi. I eto, nema baš puno toga za prepričavati. Najbolje vi večeras dođite k meni, postavit ću stol, sjest ćemo, popričati
Da povedemo i muževe ili?
Bolje da dođete same pomalo posramljeno odgovori Snježana. Da malo ogovaramo po ženski.
Svima je već bila trideseta prošla. Marija uvijek vesela, brza na jeziku, nepromišljena, ponekad zna izvaliti nešto što nije trebalo i nenamjerno povrijediti. Nikolina mila, iskrena i uvijek pazi što govori, uvijek uzme u obzir tuđe osjećaje. Obje su iza sebe imale po jedan brak, svaka ima kćer, sad su u novim vezama. Uveče su stigle do Snježane, donijele pjenušac i s ulaza povikale:
Pssst! šaptom ih dočeka Snježana. Tiše malo, djevojke, muž i mali su mi u sobi, rade zadatke. Hajde u kuhinju.
Stol pun meza, u sredini ogroman višnjevac, cijeli ukrašen.
Hrvoje ga je napravio prizna Snježana. A ja sam samo vadila koštice iz višanja. Moj Hrvoje je pravi majstor za pečenje kolača, ja to ne znam.
Idemo ga upoznati, tog dragulja što s klincem radi zadaću i još peče kolače prasne Marija s osmijehom.
Ma dajte, ne treba to vrludala je Snježana rukama. Ajde natočite si čaše radije.
Razgovarale su više od sat vremena, Hrvoje se nije ni pojavio.
Dobra večer! izrekle su prijateljice širokog osmijeha kad je ušao na trenutak.
Hrvoje je samo klimnuo, natočio vodu iz vrča i opet nestao.
Snježana je ustala, nasmijala ih oponašajući muža: kako ide poput mede do vrča, šutke klima, nalije vodu i ponovno nestane mrkog lica. Djevojke su se slatko nasmijale.
Takav je uvijek potvrdi Snježana. Nekako nenažan.
Nije grub, zar ne? upita Nikolina.
Ma ne. Nikad nije povisio ton na mene. On je jednostavno takav, šutljiv, povučen. Tri puta mi je rekao volim te, i to tiho, šaptom. Nikad neće javno pokazivati nježnost, ni zagrliti ni poljubiti, pogotovo ne pred drugima.
Nesretna si, Snježana tužno reče Nikolina. Ja to ne bih mogla.
On nije grubijan, samo nije od puno riječi, ali pokazuje ljubav na svoj način. Kad sam bila trudna, nije mi dao prstom maknuti, tada i naučio kolače peći. Kad je sin došao, on bi ustajao po noći, iako radi. Sve datume pamti, i obljetnicu prvog susreta, poklone donosi. Cvijeća ne nosi, i sama sam mu rekla da je to bez veze, ali zato zna sve moje brojeve obuću, haljine i uvijek pogodi što mi treba. Malog vodi iz vrtića, igra se s njim… Lovro ima tek pet, a već zna čitati. A sve kroz igru, nikad napadno, Lovro sam uživa u tome.
Tad je Lovro uletio u kuhinju, usput pozdravio i pokazao mami novu slikovnicu što su taj dan pročitali s tatom. Kad je otišao, Snježana je nastavila:
Kad se mama razboljela, Hrvoje je odmah odlučio da prodaje svoj stan i seli kod nas u Zagreb. Tražio je da pronađemo stan što bliže mami. On joj vozi potrebne lijekove. Svoju majku je izgubio vrlo mlad, zato je i tako pažljiv prema svima. Posao mu je lako bilo prenijeti ovdje su imali poslovnicu, ni primanja mu nisu pala. Tako je to nema nježnih riječi, ali ima djela koja govore više od riječi.
A planiraš li natrag na posao? upita Nikolina.
Da, čim sredim stan, još je sve u kutijama od useljenja.
Možda k nama opet?
Ma, cure, ne zamjerite, ali vašu žlempavu šeficu više ne mogu trpjeti. Sve razumijete. Naći ću nešto bliže kući, da ne mora Hrvoje voziti po cijelom Zagrebu, trošiti na gorivo. Tu blizu ima dosta ponuda za moju struku.
Lovro treba ići spavati
Ajde, Snježana, doći će kasno, idemo mi Nikolina je ustala, Marija za njom.
Neka, cure, ostanite još, Lovru samo mlijeko za spavanje grijem, još ostanite, popijte čaj žuborila je Snježana, ali su prijateljice već bile u hodniku i oblačile kapute.
Izašle su na ulicu, naručile Taxi Cammeo i započele raspravu je li dobro živjeti s takvim nenažnim mužem ili ne. Skoro su se posvađale, Nikolina je bila na rubu suza, jer je Marija neprestano spominjala njenog bivšeg.
A kakav je tvoj bio! I meni se upucavao!
Samo na riječima je bio frajer, a kad je trebalo nešto napraviti, samo je ležao. Ne nadaj se previše, šalio se. Ali Snježanin muž je baš čudan
Ušutile su, svaka povrijeđena. I tada iz haustora izleti Hrvoje s dvije velike kutije u rukama.
Niste pojele kolač ni popile čaj, a ja sam cijelu noć pekao, za vas. Doma imate curice, njima će sigurno pasati. Evo, svaka uzmite komad.
Ušao je natrag, ni ne čekajući njihovu zahvalu. Prijateljice su se međusobno zbunjeno pogledale. Više nisu imale oko čega raspravljati.
