Trudnoća je tekla savršeno, ali kada sam čula liječnikove riječi na posljednjem pregledu, sve mi se srušilo u trenu – našla sam se pred najtežom odlukom svog života.

E, znaš što? Imam već dva sina. Toliko su puni energije da mi stalno nešto razbijaju po kući, ali su stvarno zlata vrijedni. Svako malo neko se udari, pa suze na sve strane, a onda se za dva minuta već grle kao da ništa nije bilo. Ljudi koji ih vide obično odmah komentiraju ono loše, pa krenu davati savjete kako bih ih “pravilno” trebala odgajati. Ja osobno mislim da dečki u toj dobi baš trebaju slobodu da bi jednog dana znali stvarno izražavati sebe.

Svi stalno uspoređuju mog Franju, kako je dobar i miran, dok je Lovro, kažu, nespretan i prepun energije, i po njihovom mišljenju on će samo smetati svom bratu kad odrastu. Ja samo klimam glavom kad to slušam. Možda i ima nešto u tome, ali gledaj, oni se obožavaju, nadopunjuju jedan drugoga i stvarno ne mogu jedan bez drugoga. Nedavno su navaljivali da im nabavim psa, ali iskreno, mene je malo frka od pasa. Ako ćemo već imati kućnog ljubimca, radije ću im uzeti kornjaču one su mirne, spore i, iskreno, znaju se obraniti kad treba.

Iskreno, prije nego što smo imali Lovru, ni ja ni moj muž nismo mogli zamisliti koliko će nam se život promijeniti s dolaskom drugog sina. Kad sam saznala da nije sve u redu i da se Lovro rodio bolestan, na trenutak mi se sve srušilo, kao da je nestalo boje iz života. Nije bilo nikakvih naznaka prije toga trudnoća je išla po planu, svi nalazi super.

Poslije te sudbonosne ultrazvuka, iskreno ti kažem, prošlo mi je svašta kroz glavu, čak sam pomislila i na prekid trudnoće, ali to je bila samo sekunda slabosti odmah sam se sabrala i odlučila da ću ga roditi, što god bilo. Nitko osim mog muža nije mi stao iza te odluke, čak ni moji roditelji. On, jadan, ni sam nije znao što je najbolje učiniti. Izdržala sam komentare i uvrede, progutala sam suze i samo rekla sebi da su djeca stvarno cvijeće našeg života.

Bogu hvala, muž je skupio snage i rekao: “Ona će roditi, točka.” Polako je i moja obitelj prihvaćala našu odluku. Kad se Lovro napokon rodio, svi smo ostali iznenađeni koliko brzo je napredovao. Stariji brat Franjo mu je dodavao stvari, a Lovro mu je za sve smišljao imena. Tada sam prvi put osjetila da će stvarno sve biti u redu i tako je i bilo.

Rate article
Add a comment

;-) :| :x :twisted: :smile: :shock: :sad: :roll: :razz: :oops: :o :mrgreen: :lol: :idea: :grin: :evil: :cry: :cool: :arrow: :???: :?: :!:

3 × 1 =

Trudnoća je tekla savršeno, ali kada sam čula liječnikove riječi na posljednjem pregledu, sve mi se srušilo u trenu – našla sam se pred najtežom odlukom svog života.
Acesta nu este fiul meu