Odrasla sam u velikoj obitelji iz malog slavonskog sela, bila sam drugo najstarije dijete od nas desetero. Još kao djevojčica preuzela sam brojne kućanske obaveze: kuhala sam, prala rublje, pazila na mlađu braću i sestre, radila u vrtu i hranila stoku. Od umora bih često zaspala čim bih dotakla jastuk. Kada sam navršila osamnaest godina, roditelji su me počeli nagovarati na udaju, smatrajući kako sam još jedna usta viška i kako me treba što prije udati.
Nisu me ni pitali za mišljenje već su dogovorili brak s Nikolom, muškarcem od dvadeset i sedam godina koji je živio u Osijeku s bolesnom bakom. Nakon vjenčanja preselila sam k njima i ubrzo shvatila da mi se život zapravo nije promijenio sada sam umjesto braće i sestara brinula o Nikolinoj nepokretnoj baki. Nikola je postao glava kuće, ali se prema meni često ponašao grubo, vikao je bez razloga i vrijeđao me. Šest mjeseci kasnije baka je preminula i ostali smo samo nas dvoje.
Kasnije smo dobili kćer, Anamariju, i sina, Marka. Anamarija mi je pokazivala nježnost, ali Marko je preuzeo očev način ponašanja i hladnoću prema meni. U svim tim teškim godinama utjehu sam pronašla zahvaljujući hobiju koji sam otkrila na televiziji izradi domaćih svijeća. Uložila sam svoju ušteđevinu u potreban pribor i polako pokrenula mali posao. Nikola je omalovažavao moje pokušaje, ali ubrzo su moje svijeće postale popularne po cijelom susjedstvu i počela sam zarađivati vlastite eure.
Godine su prolazile, djeca su odrasla; Anamarija mi je i dalje bila bliža, dok je Marko nastavio biti kao otac. Posao sa svijećama cvjetao je, štedjela sam novac i osjećala da napokon mogu nešto sama postići. Kad se jednom Nikola izrugivao što sam si kupila običnu pamučnu suknju, u meni se nešto prelomilo. Shvatila sam da mi je svega dosta.
Tad su moji već bili u tridesetima, a ja još nisam navršila pedesetu. Uzela sam ušteđevinu, unajmila mali stan u Osijeku, pokrenula brakorazvodnu parnicu i nastavila razvijati svoj posao. Željela sam živjeti mirno, bez uvreda i stalnih predbacivanja. U mom odlasku nije bilo gorčine samo želja za boljim životom i svojom tišinom, daleko od svega što sam proživjela.
