Sigurna sam da ne bismo trebali nikako financirati mog šogora i njegovu obitelj, a još manje im iznajmljivati stan. Da odmah riješimo stvar trosobni stan u kojem živimo je moj, kupila sam ga prije braka, i to onakav sav raskliman da si mogao promaći prstima zrak na sve strane. Da ne spominjem da su vrata od ulaza samo stajala naslonjena, umjesto montirana. No, meni je glavno bilo da mu je cijena po mjeri, ostalo sam po malo sama sređivala. Ali, zapravo, nije mi to ni tema.
Kad sam upoznala muža, dvije sobe u stanu već su bile uređene i malo namještene, tako da smo se fino smjestili.
Moj muž zgodan, pošten, podstanar. Nakon par mjeseci veze, došao je živjeti kod mene. Poslije svadbe, od jedne sobe napravili smo dječju, a ubrzo su stigli najprije sin, pa kći.
Sve je bilo idilično, dok jednu hladnu jesensku večer nije na vrata pokucala moja punica sva uplakana, s kuferećinom za sobom.
Mogu li ostati malo kod vas? Sin mi si je dovukao neku prijateljicu u stan… A možda bude i snaha, neka žive do kraja života zajedno… Uostalom, brzo ću ja natrag, pomagat ću vam, čuvati klince, kuhati, samo vi ste mi ostali!
Plakala je kao kišna godina pa sam je pustila, dala joj najveću sobu. Punica je već godinama u mirovini, čuvala je djecu, baš kako je obećala, ali u svoj stan više ni nogom jer joj se mlađi sin tamo sasvim udomaćio. On živi u njezinoj garsonijeri s mladom ženom i dvoje klinaca jedno njihovo, drugo od nje iz prošlog braka.
Još davno moj šogor je trknuo odmah nakon srednje škole pred oltar s tadašnjom curom, pa su onda svekar i punica prodali svoj stan i od tog novca kupili sebi garsonijeru, a sinu dvosobni. Onda je svekar ubrzo preminuo.
Šogor i bivša žena dobili su dvoje djece, pa se rastali, a on galantno ostavio stan bivšoj ženi i djeci. Sad ona živi tamo s drugim mužem i troje djece. Nakon razvoda šogor se vratio mami.
Mama, ja ću s tobom sad. Slobodan čovjek, dišem punim plućima! Smislit ću nešto, naći ću nekakav stan… obećavao joj je. Ali, da pogodite, ništa od toga. Uskoro je doveo novu djevojku kod majke.
A punica bi nam redovno uvalila svu svoju unučad i iz prvog i iz drugog braka skoro svaki vikend. Ukratko, mini vrtić kod nas.
Nakon godinu dana rekla sam punici da bi bilo vrijeme da riješi svoje stambeno pitanje. I naravno, opet suze i drama.
Morala sam sjesti sa šogorom i reći mu da je vrijeme da napusti majčin stan. Ali on nikako: ima djecu, mala mu plaća, ne može plaćati najam. Pa što da radim?
Zadnjih mjeseci odnosi mene i svekrve totalno zahladili, ne da mi se ni dolaziti kući s posla. Odlučila sam popričati s mužem ili će on riješiti gdje će njegova mama, ili ja podnosim zahtjev za razvod braka.
Muž šokiran, nema pojma gdje bi sa svojom mamom pa ne bi valjda da ona na ulicu ide!
Rekla sam mu da može majka lijepo unajmiti stan, jer imamo dovoljno novca za to. Ali punica ni čuti! Kaže, ona će natrag kući, a šogoru i njegovoj obitelji mi trebamo unajmiti dvosobni stan! Ona će se vratiti svome.
To mi je bila kap koja je prelila čašu. Rekla sam jasno: ili će se iseliti u roku tjedan dana ili joj iznosim kofer na prag. Što bih još trebala napraviti?
Ne mislim da smo obvezni hraniti njegovu obitelj, a kamoli im rješavati stambena pitanja!







