Monika se preselila iz Splita u Zagreb, daleko od svojih roditelja. Tamo je upisala studij i marljivo učila kako bi stekla obrazovanje. Nakon diplome, upoznala je Ivana i udala se za njega. Njezina sestra Petra ostala je kod roditelja u Splitu. Petra se udavala i razvodila već dva puta, a iz tih brakova ostala su joj dva sina. Monika i Ivan živjeli su u starom stanu u centru Zagreba, koji je Ivan naslijedio od bake. Isprva im nije bilo lako stalno su im falile kune, pogotovo kad im se rodila kći. No, s vremenom je sve postalo lakše: uštedjeli su nešto novca, kupili dvosobni stan na Trešnjevci, obnovili ga i počeli iznajmljivati.
Godine su prolazile. Njihova kći, Lana, odrasla je i upisala srednju medicinsku školu. Monika i Ivan planirali su taj stan prepustiti Lani čim se uda.
U međuvremenu, Petrina kći, Antonija, upisala je fakultet u Zagrebu. Petra i njihovi roditelji zamolili su Moniku da dopuste Antoniji da na neko vrijeme živi u stanu koji su iznajmljivali.
Monika nije mogla odbiti vlastitu sestru. Antonija je vrijedno studirala, a onda počela raditi i u jednom kafiću. Ubrzo je upoznala Marka, a nakon šest mjeseci Marko ju je zaprosio. Osim toga, Antonija je zatrudnjela. Tada je Monika iskreno rekla Petri da, ako njezina kći planira zasnovati obitelj, moraju potražiti vlastiti stan. Mladi par obećao je da će pronaći nešto čim prije. Međutim, mjesec dana kasnije Antonija je nazvala Moniku i zamolila da još malo ostane, obećavajući da će se nakon vjenčanja iseliti.
U tom periodu, i Lana je pronašla dečka, ali Monika i Ivan nisu imali srca izbaciti trudnu Antoniju.
Organizirali su svadbu, Antonija je rodila sina. Nakon vjenčanja, Monika je jasno rekla da je došlo vrijeme da pronađu drugi stan jer taj pripada Lani, koja se uskoro također udaje. Međutim, Antonija je uvijek imala neki novi izgovor: Nema povoljnih stanova, Dijete mi je bolesno ili nešto treće. Naposljetku je promijenila broj telefona i više se nije javljala, a niti otvarala vrata. Ivan je otišao do njih, nakon čega je Petra tvrdila da je, nakon posjete, njezina kći izgubila mlijeko.
Moniki i Ivanu je prekipjelo; nakon burne svađe morali su izbaciti Petru i obitelj iz stana. Dvije godine nitko s njima nije razgovarao, a obitelj se pitala kako Monika može biti tako hladnog srca i izbaciti nećakinju i malog dječaka na ulicu.
Pouka ove priče je da ponekad moramo postaviti granice, čak i prema najbližima, jer bez međusobnog poštovanja nema zdravih odnosa ni istinske sreće.
