Zorana je imala kompliciran porod nakon kojeg su joj doktori rekli da više neće moći imati djece. Kad je njezin muž čuo tu vijest, preko noći je postao hladan kao bura u siječnju. Prošlo je tako šest mjeseci. Krešo nije samo našao utjehu u drugoj haljini, već je i njegova nova izabranica bila trudna. I to s blizancima. Bez puno razmišljanja, Krešo je ostavio Zoranu s njihovom malom kćerkicom na čuvanje. Zorana je ostala sama, majka i otac u jednom.
Mala je, od kad je prohodala, jednostavno bila nemirno zlato. Viktorija je od malih nogu pokazivala štošta sutra bi postala premijerka, ne bi bilo čudno. Obožavala se igrati lutkama, slagati ih u krug i držati im predavanja kao prava učiteljica. Zorana je doista uživala u društvu svoje kćeri.
S vršnjacima je bila alfa, uvijek je predvodila klasu pa kasnije i školu. Kad je malo odrasla, našla je dečka ali taj joj je bio pomalo osebujan. Sve što su radili bilo je obilaziti festivale i razna okupljanja za mlade. Viktorija je bubnjala, a on je svirao gitaru. Vrlo brzo njihov je bend počeo svirati po lokalima i zabavama, a pare su kapale kao proljetna kiša. Živjeli su lagodno, bez prevelikih briga. Godine su prolazile, a Zorana je sve češće pilila oko unuka. Što ćeš, tipična hrvatska majka! Viktorija je tada imala već 29 godina.
Kćeri, vrijeme je da razmisliš o djetetu rekla je jednom.
Mama, želiš da završim kao teta Melita? Ima četvero djece i ne vidi dalje od kuhinjskog prozora. Je li to po tebi život? Sjedi doma, kuha, čisti, igra se s klincima.
Ma zašto bi bila kao teta? Imaj jedno dijete i dosta.
Mama, moraš prihvatiti da mi ne želimo djecu. A ako nam se nešto preokrene u glavi, možemo uvijek posvojiti dijete iz doma.
Ali ljepše je imati svoje, razmisli još jednom.
Mama, ne želim se opet vrtjeti oko te teme.
Na kraju je Viktorija skupila hrabrost i odlučila reći mami istinu. Možda se kroz vrijeme nešto i promijeni Znaš, mama Možda ti je teško to shvatiti, ali ja volim ovaj život. Volim što mogu birati. Nisam ni Melita, ni ti ja sam Viktorija. Ne želim dijete zato što svi drugi to očekuju, nego možda jednog dana, ako mi srce zatreperi. Dotad, imam još toliko snova za odsvirati, mjesta za obići, života za razumjeti.
Zorana je šutjela dugo, gledala svoju kćer dok je u očima nosila isti prkos koji je nekoć imala i ona dok se borila kroz svoju oluju.
Znaš što, mala moja? Ti si meni uvijek bila čudo. I što god izabereš, bit će moje najveće blago.
Vani su trešnje cvjetale, proljeće je mirisalo na novi početak. Viktorija je uzela gitaru i zapjevala, a Zorana joj se osmjehnula. Po prvi put, obje su u tišini razumjele ljubav ne traži presliku ni nastavak. Dovoljna je svoju pjesmu odsvirati do kraja, kako god ona zvučala.
