Stražnje staklo bilo je razbijeno, a automobil prevrnut na krov. Bila sam svjesna, ali nisam mogla pomaknuti noge.
Kasnije sam saznala da sam slomila zdjelicu na tri mjesta zbog nesreće.
Odjednom se na cesti pojavio automobil. Svjetla su me obasjala dok sam pokušavala mahnuti za pomoć. Uspjela sam viknuti da sam ozlijeđena prije nego što sam potpuno izgubila svijest. Vozač je primijetio moju situaciju i odmah zaustavio vozilo! Izašao je i požurio k meni, da vidi jesam li dobro.
Već sam bila izgubila svijest, ali vidio je da krvarim iz glave i ruku. Odmah je pozvao 194 i ostao kraj mene dok hitna pomoć nije stigla. Zahvaljujući njegovoj brzi reakciji, preživjela sam taj strašan trenutak!
Ne sjećam se koliko sam dugo bila bez svijesti, ali kad sam došla k sebi, osjetila sam neku ogromnu prisutnost. Žena, po imenu Ljiljana, šetala je psa ulicama Zagreba, kad se iznenada srušila na pločnik.
Doživjela je srčani udar i ostala je ležati, dok je njezin pas Zet vjerno stajao pokraj nje. Tek nakon nekoliko sati prolaznik ih je pronašao i pozvao hitnu pomoć nažalost, Ljiljana je već preminula.
Jedan gospodin, gospodin Tihomir, imao je psa koji je uz njega ostao tri dana dok je bio u komi u bolnici. Pas Roko nije se maknuo od njegova kreveta ni na trenutak, pokazavši nevjerojatnu odanost. Vjerni prijatelj postao je pravi heroj, dokazavši još jednom da pas jest čovjekov najbolji prijatelj, pogotovo u trenucima najveće potrebe.
