Dopusti mi da ti ispričam sanjivu priču o osobnom životu mog brata. U mom čudnom snu, brat je proveo godinu dana s djevojkom imenom Danijela. Bila je čudesno lijepa, uvijek dotjerana do savršenstva, a njen smijeh kao da je odzvanjao poljima lavande izvan Splita. Svi su je voljeli, čak sam se i ja sprijateljila s njom. Zajedno smo lutale tržnicama, pile kave u zadimljenim kafićima gdje konobari nose pregače s crveno-bijelim kvadratićima.
Danijela je letjela okružena velikim brojem poznanika, radila je kao marketingašica u uspješnoj firmi, vozila svoj mali plavi automobil kroz uske ulice i uvijek je znala što će se sljedeće nositi u Zagrebu. Mi kao obitelj tiho smo se nadali da će brat povesti Danijelu kroz život, pod zlatnim svjetlima dalmatinske obale, i da će zauvijek ostati zajedno. No, svijet snova ne slijedi naše planove. Brat i Danijela su se rastali, a i mi smo izgubili kontakt s njom prijateljstvo se raspalo kao pijesak pod valovima.
Nije prošao ni cijeli mjesec kad nas je brat pod vedrim riječkim nebom upoznao sa svojom novom djevojkom, Jagodom, i najavio zaruke. Jagoda je bila zrcalna suprotnost Danijele tiha, gotovo neprimjetna, u izblijedjelim trapericama i običnoj majici, s plahim pogledom i malo šminke. Otkad smo je upoznali, sjedeći za stolom s nježno praznim tanjurom i vilicom u ruci, iznenađeni smo gledali u brata koji je inače birao glasne i društvene žene.
Majka je odmah izrazila nezadovoljstvo. Jagoda je šutjela kao stara šutljiva kapela u zaleđu, pa smo doživljavali nelagodu. Osim toga, nije završila fakultet, što je roditeljima bilo kao da netko svira falš na klapskoj fešti. Njena obitelj je živjela na rubu nekog slavonskog sela i bila je skromnih prihoda, pa je majka neizbježno kritizirala njezin izgled, tvrdeći da se odijeva starije nego što bi trebala.
Brat je sve saslušao, ali nije odustao. Rekao je da će, ako je ne prihvatimo, otići i s njom pronaći svoj mir. Unatoč majčinim primjedbama, brat i Jagoda su, kao u nekoj čudnoj bajci, otišli i potpisali vjenčani ugovor, pa sada žive u svojoj novoj kući. S vremenom, Jagoda je mirno uplovila u našu obitelj, a njihov mali stan uvijek miriše na tek ispečeni kruh i proljetnu juhu od blitve. Majka je, promatrajući Jagodinu ljubav prema bratu, polako zavoljela tu tihu djevojku i prihvatila je kao svoju.
Prošlog tjedna sam, šetajući zamišljeno Trgom bana Jelačića, srela Danijelu. Prišla mi je, mirisala blago na skupe parfeme i pitala što ima novog. I dalje je uživala u kupovini, kupovala samo ono što je skupo, i nije brinula o budućnosti, kao da sakuplja ljetne oblake u staklenku. Kada sada usporedim svoje dvije šogorice, sve više shvaćam Jagoda je pravi izbor. Danijela je ostala zapletena u površnost, dok Jagoda tiho plete snove i mir u obitelji. Zahvalna sam što se sve dogodilo tako, mada mi je žao što nisam od početka vjerovala Jagodi.
Na kraju, sve se rasplelo poput uzorka na starom zagorskom ćilimu. Jagoda je trudna i cijela obitelj čeka novo malo stvorenje koje će začarati naše snove i svakodnevicu.
Što misliš, što nam svi ti snovi zapravo žele reći?
