Imam najbolju mamu na svijetu! Rodila me prerano tek s 16 godina. Cijela moja familija bila je zgrožena time, jedino su je moji baka i djed podržali. Zbog toga sam postala najmirnije i najbolje dijete na svijetu.
Odrasla sam okružena brigom cijele obitelji. Djed i baka su pazili da se mama školuje i da nam ništa ne fali, pa nismo bili siromašni. Mama je sve radila s tolikom ljubavlju da nikada nismo čuvali svaku kunu, pa nikad nismo ni ulazili u svađe oko novca.
Vremenom sam odrasla, napunila 16 i zatrudnjela. Samo je moj dečko bio pravi gospodin preuzeo je odgovornost i vjenčali smo se. Rodila sam s 17. Mama je sa 33 godine postala baka. Samo što ona nije bila očajna; živjela je svoju sreću. Ponovno smo kao obitelj zajedno odgajali jedno dijete. Završila sam školu, našla odličan posao.
Danas moje dijete ima 12 godina, a ja sam drugi put trudna. Sve je bilo u redu. No, ključna riječ je bilo.
Nedavno je mama odlučila imati drugo dijete. Pitala sam je zašto to radi. Ispostavilo se zaljubila se u muškarca. On ima ženu, ne želi napustiti svoju obitelj. Bila sam šokirana. Tisuću razgovora nije pomoglo. Osim toga, mama mi je rekla da je već trudna. Ne želi pobaciti želi roditi drugo dijete.
Sjele smo zajedno i plakale. Plakale smo, jer čovjek kojeg mama voli neće se oženiti njom, neće priznati dijete, niti dati kune za njegovo uzdržavanje. Ako ga želi, moraće sama sve. A i on već ima dosta djece.
Na kraju se mama naljutila. Mogla sam je tješiti, zagrnuti, ali… šta da radim? Zaljubljena je, trudna i ostavljena može li biti gore?
Samo razmišljam kako će, kad rodi, svi u našem malom gradu, susjedi, poznanici, ogovarati mamu, ismijavati je. Ne samo što će biti samohrana majka, nego će roditi poslije četrdesete. Kod nas u Opatiji to svi saznaju za čas.
Podržavam je koliko mogu. Znam, ako se i ja slomim i obuzme me tuga, neće izdržati puknut će. Ni djed ni baka još ne znaju da opet postaju djed i baka. Mama me molila da im još ne govorim.
Osjećam kao da misli pobaciti. A ja… ne znam htjela li bih je od toga odgovoriti ili podržati. Strah me, a žao mi mame. Znam koliko se brine, ali što može? Svi su protiv nje. Mislim da je već zavoljela to dijete koje još ni ne poznaje. Što da radimo? Da odustanemo ili ipak pokušamo odgajati dijete? Sama će morati odlučiti.
Rekla sam sve suprugu, on je jedini koji nas sve uzdržava. Nevjerojatno mirno je reagirao. Ne boji se teškoća. Kaže: gdje ima mjesta za dvoje, ima i za troje. A ja ipak imam strah. Zašto? Ni sama ne znam.
