Kažu kako su djeca pravo bogatstvo, isto vrijedi i za unuke. Naravno, slažem se dok ih nema previše i dok ih mogu uzdržavati. Moj suprug i ja imamo kćer, i kao što to često biva, s devetnaest godina nas je šokirala vijest da je trudna i da želi zadržati dijete. Rodila je odmah blizance. Udala se.
Naravno, sve se sručilo na nas. Mlada mama s dvoje djece. Njezin muž također mlad, jedva da je zarađivao nekoliko kuna. Većinu vremena mi smo ih financirali. Suprug i ja smo morali naći dodatne poslove, kako bismo mogli izdržavati djecu i unuke.
Neko vrijeme su živjeli kod nas. Ustajala sam rano na dva posla, a noću trčala oko blizanaca da bi se kćer mogla odmoriti. Očito je moje zdravlje počelo patiti.
Tri godine je tako trajalo; nekako su stali na noge, djeca su porasla, kad zove kćer i kaže da je opet trudna. Odmah sam joj rekla da bi bilo bolje da prekine trudnoću. Dvoje već nije lako odgojiti. Ali ona je bila tvrdoglava i odlučno izjavila da želi roditi. Rodila je i sve se vratilo na staro ponovno treba novac, još jedna gladna usta. Suprug i ja smo opet prionuli poslu. Iako je zet počeo bolje zarađivati, kako da prehranimo pet osoba?
Moj suprug je dobio moždani udar, a meni su počele boljeti srce. Jasno mi je da naše tijelo više nije sposobno podnositi takav tempo. Rekla sam kćeri sad neka sami rješavaju situaciju. I tad me potpuno slomila trudna je s četvrtim djetetom.
Nisam znala što reći. Što su mislili? Očito su računali da ćemo ih mi podržavati zauvijek. Ali više ne možemo. Ne znam što da radim. I ne želim da nas ljudi osuđuju što ne pomažemo jedinoj kćeri, ali dali smo već koliko smo mogli.
