Dan je započeo dolaskom nove djevojčice u našu grupu, zvala se Mirta. Bila je naših godina, ali izgledala je drugačije. Njena haljina, nekako prevelika i zakrpljena, odmah je privukla pažnju, a crvenkasta kosa bila je čvrsto skupljena s otrcanom mašnicom. Njene velike, zelene oči skrivale su tihu tugu koju nitko nije mogao odmah razumjeti. Kasnije sam doznao da dolazi iz obitelji s problemima odgajao ju je samo otac, dok majka nije bila prisutna, a njihovo skromno stanje pokazivalo je težinu siromaštva. Među nama su bile blizanke, Lucija i Jasna.
Dok je Lucija bila mirna i povučena, Jasna je stalno pravila nered, bez imalo srama uništavala igračke drugih. Pozicija njezine mame, ravnateljice vrtića, davala joj je osjećaj da je nedodirljiva, što je znala koristiti. Jasnina meta najčešće je bila Mirta; nogom ju je gurala, razbacivala joj ručak za stolom, povlačila za kosu. Mirta je trpjela u tišini, povremeno bi zaplakala i povukla se u kut. Nekoliko nas pokušalo ju zaštititi, ali naše intervencije uvijek su završavale ukorom od odgajateljice jer je Jasna ostajala bez posljedica.
Ali, na Mirtin rođendan, pojavila se u vrtiću u sasvim novoj haljini. Blaga ružičasta boja izvrsno joj je pristajala, a haljina je blistala u raznim nijansama kao da se prelijeva. Rub je bio ukrašen sitnim kamenčićima koji su svjetlucali na svakom koraku, izazivajući divljenje i pohvale ostale djece.
Blizanke su promatrale sve iz uglu, njihova šutnja odavala je nezadovoljstvo. Mirta je zračila srećom, njene zelene oči blistale su od uzbuđenja. Dok smo se igrali vani, Mirta je pažljivo obilazila oko pješčanika, ne želeći uprljati novu haljinu. Ipak, zaigrani, na trenutak smo izgubili iz vida. Odjednom je probio prodoran vrisak okrenuli smo se i ugledali Mirta kako sjedi u lokvi, s rastrganom haljinom. Jasna je stajala iznad nje, cerekajući se zlobno. Mirta je neutješno plakala, svjesna razočaranja svog oca kad vidi uništenu haljinu. Ti si samo prosjakinja, a ne princeza! rugala se Jasna. Ta scena duboko me dirnula, jer sam gledao bol jedne male, bespomoćne djevojčice čiji je poseban dan bio uništen. To iskustvo ostavilo je neizbrisiv trag u meni, usadivši mi trajnu želju da nikada ne povrijedim tuđe osjećaje.
