Danas sam odlučio zapisati uspomene koje me prate kroz život i podsjetiti se svega što sam prošao. Više od petnaest godina živio sam sa suprugom, zajedno smo krenuli na naš put. Nakon vjenčanja, živjeli smo u Zagrebu kod svekrve, a svaki dan smo išli raditi u tvornicu. Dobili smo sobu u radničkom domu i napokon se odselili iz majčine kuće. Sve je izgledalo dobro, pa sam shvatio da suprugu treba diploma kako bi napredovao. Upisao se na fakultet, ali sam sve radove, seminarske i eseje pisao ja. Sretno sam preuzimao svaki zadatak, jer sam želio da nam bude bolje.
Kad je diplomu donio u tvornicu, odmah su ga unaprijedili. Bio sam ponosan na njega. Moj poslovni put nije izgledao tako bajno. Iako sam završio fakultet, uvijek sam bio na porodiljnom. Kada je sin malo narastao, saznali smo da ćemo dobiti kćer. Kasnije sam se vratio na posao, ali djeca su često bila bolesna pa sam uzimao bolovanja i nosio se s tim. Nije mi bilo žao, jer sam znao da imam sreću u obitelji.
Suprug je bio vrijedan, ostajao je dugo na poslu. U nekoliko mjeseci, kupili smo veliki stan za 315 tisuća kuna. Djeca su bila presretna kad su napokon dobila svoje sobe. Supruga sam viđao sve rjeđe. U tom periodu, sreo sam bivšu kolegicu. Prepričala mi je događaje: suprug ju je varao s kolegicom iz firme. Ne skrivaju se, ponekad se zatvore u ured usred dana, poklanja joj darove pred svima, jednom ju je zagrlio i poljubio. Trebao bi ga ostaviti, bez srama! Ta priča me potresla, odlučio sam otići kod supruga na posao i razgovarati s ljubavnicom. Rekao sam joj da ostavi mog supruga na miru, jer ima obitelj, djecu.
Ponižena sam, jer me djevojka ismijala pred cijelim uredom. Vara te s ljepoticom, a ti plačeš? Bolje da se dovedeš u red. Iz ureda je izašao moj muž, ugledao me i naljutilo ga. Što radiš ovdje? Sve si saznala, zar ne? Bolje tako, jer sam umoran od dvostrukog života. Sutra podnosim zahtjev za razvod. Angažirao je najbolje odvjetnike, uzeo sve što je mogao. Izbacio je mene i djecu iz stana bez imalo empatije. Nije ga zanimalo gdje ćemo živjeti, što ćemo jesti. Ludo se zaljubio u novu, potpuno zaboravio na mene i djecu.
U tim teškim trenucima, roditelji su mi pomogli. S njihovim savjetima i uštedama kupio sam mali stan u Osijeku za 87 tisuća kuna. Pronašao sam posao, život se polako posložio. Nakon godinu dana, bivši suprug me nazvao i tražio pomoć. Nije se ispričao zbog svega što nam je učinio. Bahato je tražio moju pomoć ostao je bez posla, nova žena ga je napustila, doživio je prometnu nesreću i završio u bolnici. Odlučio sam mu ne pomoći, jer kad nas je ostavio nije pitao kako smo, gdje živimo ili što jedemo. Sada je došao njegov red da osjeti težinu života.
Naučio sam: čovjek mora znati cijeniti ono što ima i nikad ne zaboraviti tko mu je bio podrška. Život se uvijek okrene, sve što smo dali drugima vraća se nama bilo dobro, bilo zlo.
