Prije šest mjeseci, Mirjanu je suprug ostavio, a ja sam se trudila biti joj podrška u tom teškom vremenu. Posljednjih mjesec dana, međutim, činilo se kao da mi izmiče iz ruku, udaljava se i kao da joj je svejedno za moj poziv ili poruku. Ne mogavši više podnijeti tjeskobu, odlučila sam joj pokucati na vrata u Rijeci i vidjeti kako je zaista.
Dočekala me s hladnim osmijehom, pomalo zamišljena lica, kao da je došla s kiše. Mirjana je nešto miješala u loncu, a para je, poput magle iz snova, preplavila cijelu kuhinju, šireći miris kapule i crvene paprike. Pohvalila sam miris, ali ona je samo kratko odmahnula rukom i odjurila natrag “Pregorjet će mi riža,” promrmljala je, i nestala iza vrata.
U dnevnom boravku sam sjela na stari trosjed prekriven dekicom s uzorkom maslina, kad mi zazvoni mobitel. Moj suprug Branimir javlja mi da će večeras ostati raditi do kasno, kao što mu to zadnjih tjedana biva gotovo navika. U tom istom trenutku, primijetila sam da Mirjana više ne dijeli sa mnom nikakve tajne ili glasine a nekad bi mi ispričala sve što joj se našlo na duši.
Odjednom, odmah poslije mog razgovora, zazvoni Mirjanin mobitel. Ležao je pokraj mene na stolu, a na ekranu svijetlilo je ime Branimir. Prije nego sam stigla razmisliti, podigla sam slušalicu. I u slušalici začujem glas svog muža, mekan i topao, “Draga, stižem ubrzo, strašno mi nedostaješ.”
U tom trenutku, kroz mene prođe jeza i sve mi je postalo neugodno jasno Mirjana i moj muž su zajedno, krišom, već neko vrijeme. Ustala sam iz sna zbunjena, s gorčinom i olakšanjem istovremeno; kao da mi je skinut kamen sa srca. Više ne moram trpjeti svog tromog muža Marka, koji niti radi niti zarađuje dovoljno kuna, stalno tražeći od mene kunu više za svoju kavu ili cigaretu, a kad zatreba podršku, okreće se meni.
Kasnije sam, iz nekog snažnog, gotovo dječjeg inata, htjela vidjeti koliko će Mirjana dugo podnositi njega. Na kraju, nakon šest mjeseci, Mirjana ga je, između mirisa dalmatinskog ručka i zvukova bure, izbacila iz svog stana. Mislio je da će se jednostavno vratiti k meni, ali zatvorila sam vrata i ostala sama, ali lakša za hiljadu kilograma. Sad hodam ulicama Splita bez tuđeg tereta, dišem punim plućima Jadranskog zraka, uživam u svojoj slobodi i u svemu što je prije bilo nemoguće.
