Jelka je došla na sastanak bivših učenika. Prošlo je trideset godina Odlučila je da se pojavi kako bi pozdravila omiljenu učiteljicu. Sastanak je bio dirljiv. Dolazili su i dečki iz susjednog razreda. Jelku je iznenadila vriskovita uzbuđenost kad je ugledala Marka! Školska tajna ljubav Visok čovjek, s sijedom kosom i urednom bradicom. Podsjećao je onog nestašnog dječaka iz osnovnice. Dvorana je bila bučna. Nakon pozdrava, svi su stajali i razgovarali u grupama. Jelka se nasmijala od iznenađenja kad je vidjela tko joj prilazi.
Jelka je bila najneupadljivija djevojka u razredu. Barem tako je sama mislila.
Zavidno je gledala plavu i plavooku kolegicu.
Djevojko, još ćeš procvjetati, tješila ju je majka. I ja sam tek kasno postala prava dama. Još nisam ni šesnaest. Zato ne žuri, još ćeš osvajati srca dečaka. Sad ti je još malo.
Mamo, ni ja se ne žurim, mrškala je Jelka, ali zelene oči otkrivale su joj misli.
Jelka je s tugom gledala u ogledalo i uzdahnula.
Dugo joj se sviđao dečko iz susjednog razreda Marko. Sportski, visok, razigran.
Njegova hrabrost u igri bila je više smelimost nego promišljenost.
Gledajući dječake kako igraju košarku na tjelesnom, Jelka je pratila Marka. On je svojim žarom i energijom poticao sve, pa je tim uvijek pobijedio.
Čak i da Marko nije bio tako zgodan, i dalje bi Jelki bio drag, ali njegova blistava pojava nije joj ostavljala šanse za prijateljstvo s takvim vođom
Uz njega su mu se stalno pridruživali prijatelji i prijateljice ne možeš se probiti.
Nikada nije bio sam. Uvijek okružen dječacima i djevojčicama. Čak i rijetki susreti u hodniku za vrijeme odmore bila su Jelki pravilo.
I opet joj je nesigurnost u sebe pravila glavobolju.
Kad bi se našla blizu Marka, samo što bi ga pogledala, odmah bi skrenula pogled.
Niko nije znao za njenu dječju zaljubljenost, ali joj se činilo da cijeli svijet vidi i zna njenu tajnu, pa se crvenila od pomisli da će se ismijavati školskimi kolegama ili, još gore, Markom
Stoga je odlučila zaboraviti ljepog dečka, pokušati ga ne primjećivati i ne razmišljati o njemu.
Isprva joj je bilo teško, ali volja je učinila svoje. Jelka se smirila i osjetila olakšanje. Počela je i u sebi biti ponosna.
Najvažnije, ne biti preblizu, šaptala je sama sebi.
Kad bi ga vidjela u školi, odmah bi se okrenula ili pokušala proći brže, skrivajući se iza drugih djece.
Prošlo je dva godine. Jelka je bila dobra učenica, odrasla je i prestala se toliko sramiti, jer su majčine prognoze ispunjene iz kljunčice je postala vitka, graciozna djevojka gotovo preko noći.
Nakon osmog razreda, Jelka je upisala strukovni tečaj u Tehničkom veleučilištu u Splitu.
Sudbinu Marka i ostalih kolega saznavala je kroz rijetke susrete s bivšom razrednom učiteljicom.
Gospođa Tereza Radić živjela je u istom kvartu kao Jelka.
Na školske večere Jelka nije išla. Njihov razred nije bio baš društven, pa nije imala školskih prijatelja.
Jednog puta, kad su se svi okupili na proslavi povodom jubileja gospođe Treze Radić, Jelka je odlučila ići, da pozdravi omiljenu učiteljicu.
Naime, prošlo je trideset godina od diplome njihovog razreda!
Sastanak je bio dirljiv, jer je mnogi od njih dugo nisu vidjeli od školskih dana.
Dolazili su i dečki iz susjednog razreda.
Jelku je iznova iznenadila vriskovita uzbuđenost kad je vidjela Marka visok, predstavnički čovjek, s sijedom i urednom bradicom.
Malo je podsjećao onog nestašnog dječaka. Očima su i dalje bile iste vesele, s iskricama.
U dvorani je bilo glasno. Nakon pozdrava upućenih gospođi Trezi Radić, svi su stajali u grupama, razgovarajući, ponekad se grlili.
Jelka se nasmijala od iznenađenja kad je vidjela tko joj prilazi!
Bio je to on! Marko joj je prišao, široko se nasmijao i rekao:
Eto, moja tajna školskih dana Jelka
Poljubio joj je ruku. Kao da nije prošlo desetljeće. Jelka se osjetila posramljeno.
Ljubav? Ja? iznenadila se. Kako tek sad saznam za to?
Oboje su se nasmijali. Naravno, svi su već imali obitelji, djecu. I Marko i Jelka.
Marko i Jelka su stajali po strani. On joj je pričao o poslu, obitelji i sinu.
I ja imam sina, odgovorila je Jelka. Kao što sam sanjala.
Uzdahnula je i, gledajući Marka, odjednom ga upitala:
Ali reci mi zašto? Zašto sam ti se svidjela? Bila sam tiha i skromna i, iskreno, ne baš najljepša
U tome je stvar. Niješli si me, a ja sam te uvijek gledao s ponosom podignute glave. Nisam mogao pomisliti da priđem tebi. Ponosa ali mi se jako svidjelaš. Sad je to samo slatko sjećanje na mladost
I meni si se svidio, ne mogu ti sve reći odjednom je rekla Jelka. Ali kroz tvoje prijatelje nije bilo moguće probiti se i ja ne bih bila prva koja bi prišla. Ali sve je to bila samo dječja zaljubljenost.
Tko zna zamislio se Marko. Možda smo nešto propustili u životu.
Možda, nasmijala se Jelka. Možda ćemo se sresti u nekom drugom životu.
Tražit ću tvoje zelene oči, šapnuo je Marko i uzuđeno se nasmiješio.
Bilo je vidljivo da je Marko očaran Jelkom. A ona je bila i zaista lijepa.
Odjednom su je zvali:
Mama! Došli smo s tatom, kao što si tražila
Kroz gužvu je do Jelke i Marka doprijela mlada osoba.
Upoznaj, ovo je moj sin rekla je Jelka.
Smješkala se.
Marko, energično je pružio ruku Jelkinog sina.
Marko Jurjević, protegnuo je široku ruku Marko.
Gledao je Jelku, u njegovom pogledu bila je iznenađenost, nježnost i blaga zbunjenost.
Jelka mu je mahala i krenula prema izlazu. Na pragu škole Marko ju je sustigao.
Slušaj, Jelka pogledao ju je vlažnim očima. Hvala ti
Za što? iznenadila se Jelka.
Za sina. Još jedan Marko raste. Hvala ti na sjećanju
Jelka je kimnula glavom. Prišla je autu i sjela na stražnje sjedalo.
Markov muž upitao je:
Kako je prošlo?
Dobro, odgovorila je Jelka. Mnogi su došli. Bilo je lijepo vidjeti se. I pomalo tužno, naravno. Vrijeme nas mijenja Drago mi je zbog gospođe Treze Radić. Sjajna učiteljica. Neka joj Bog podari zdravlje još dugo, za mnoge generacije učenika.
