Nakon treninga Jadranka se zanosila brzim koracima prema kući, u mislima joj je šaptala da će Luki skuhati pravi dalmatinski brodet. Kad je zakoračila u dnevni boravak, zatekla ga je kako sjedi za drvenim stolom, u ruci čaša tamnog vina, a ispred njega se prostirala plava mjesečina koja je umjesto svjetla svjetlucala poput ribljeg ljuska.
Oh, sve u jednoj maski, ha? šapnuše glasom koji je zvučao kao otkucaj dalekog srca. Luko, nismo li se dogovorili da strpljenje bude naša najdraža začin? Bar mi pripremi nešto za čašu…
Ne treba mi ništa, samo sjedi, imam priču za tebe odgovorio je, a njegova riječ se odražavala od zidova kao šapat vjetra s Jadrana.
Jadranka nikada nije vidjela takvog mužatvrđeg i istovremeno izgubljenog, kao da je izgubio sjenu na svom zrcalu. Gospode, što se dogodilo? pomislila je, a zvuk vlastitog pulsa se pretvorio u distorziju.
Ne znam ni odakle da počnem Pustit ću ti sve na jasan način. Moja tajna pomoćnica, Katarina, trudna je od mene. Odlazim k njoj
Pa to zvuči poput loše melodrame Koliko već traje ova priča?
Otprilike godinu dana. Kad je došla, odmah mi je pokazivala pažnju, mlada, lijepa, vesela rekla je, a njene riječi su se slijevale poput valova što udaraju o stijene. Zaljubio sam se kao dječak! Htio sam ti biti iskren, ali me hrabrosti nije bilo. Žao mi je zbog tebe
Sada nema nikakvog izlaza, uskoro ćemo biti roditelji. Oduvijek sam želio svoje dijete Igor mi je kao sin, ali ne po krvi. Trebam nasljednika, da mu prenesem sve što sam izgradio. Uz Katarinu se osjećam mlađe, kao da je sredovječni kriza napokon došla čula sam za to?
Znam, Luko, teško je odoljeti ljepoti Katarine, ti si pravi čovjek. I ne možeš ostaviti dijete, to je plemenito. Hvala na financijskoj pomoći, neću je odbiti; želim krenuti na putovanja i živjeti za sebe.
Kad se seliš? Da ti pomognem pakirati?
Luka je gledao u nju s iznenađenjem. Toliko mirna, gotovo spokojna. To je možda i bolje bez svađa i histerija.
Oprosti, muže mog, hvala ti na godinama provedenim zajedno, bilo je lijepo. Ali život ima svoj scenarij Možda ću i ja nekog voljeti i biti sretna s novim čovjekom. Idite, Katarina vjerojatno misli da sam ju sve zamotala u svoje mreže
Luka je brzopleto uzeo kofer, nespretno se nasmiješio i krenuo prema liftu. Kad su vrata zatvorila, Jadranka se uputila u kuhinju, izvukla bocu šampanjca iz zamrzivača, otvorila ga i napunila čašu do vrha. Popila je cijelu, a zatim se nasmijala svojom sudbinom. Kako je sve to zvučalo nespretno, ali u snu ništa nije imalo smisla.
Nikada nije mogla zamisliti da će je ostaviti. Prošle su godine u miru, bez strastvene ljubavi, ali s navikom, poštovanjem, poput stare knjige koja se čita svako jutro.
Dosta je suza, pomislila je. Nova era, nova pravila! Pronaći će nešto novo za rad, a Luka će plaćati. Odbijanje novca bilo bi glupo, jer s novcem dolaze i mogućnosti. Treba se priviknuti na novi status bacila.
U vrtlogu svježih dojmova Jadranka je upisala plesne tečajeve, pošla je na radne večeri, a vikendima se gurnula u muzeje, kino i teretane. Sretla je susjedu Ivu, usamljenu staricu koja joj je s radošću pravila društvo.
Igor je studirao u Splitu, rijetko je dolazio kući, a Jadranka je ostala sama sa svojim željama. Kuhala je samo ono što je voljela, ne morala se prilagođavati nikome. Radila je ono što joj duša želi, nitko joj nije mogao zabraniti. Pomisao na novog muškarca još nije ni tinjala, a sama je bila zadovoljavajuće.
Razvod je prošao tiho, gotovo bez suza. U hodniku suda zasvira je Katarina, prelijepa kao jutarnje sunce nad otokom, i Jadranka je pomislila: Što god, ukusi muževa su neobjašnjivi!
Luka je svaki mjesec slala novac, kako je obećao. Jadranka je bila zahvalna na toj velikodušnosti. Znala je da mu je poslovanje cvjetalo, da može nesmetano financirati nju i Igora kao znak zahvalnosti za zajedničke godine. Katarina, očito, o tome nije znala.
Prošlo je godinu dana. Jadrankin život ostao je nepromijenjen: ples, treninzi, par izleta u inozemstvo. Luka je prestao slati pomoć; bilo je neugodno pitati zašto. Vjerojatno je Katarina to zabranila. Nije važno sve će proći. Igor je zasluženo zarađivao, plaćao studij sam, a njegova plaća je bila dovoljna za njegove potrebe.
Jednog odmora, bez žurbe, Jadranka je uživala. Kad je skuhala brodet, shvatila je da nema kruha, a on joj je uvijek bio drag. Izbila je u pekaru i iznenada se susrela s Lukom.
Luka, što radiš ovdje?
Jadranko, pozdrav. Ja živim ovdje, blizu. Kupio sam stan.
To su vijesti! A Katarina? Dijete? Tko se rodio kod vas?
Djevojčica priča je čudna. Zamisli, Katarina je bila podmetnuta od strane konkurenta. Približila se meni, zaljubio se, a onda je počela pritiskati da prebacim tvrtku na nju, bojeći se da ću je ostaviti praznu.
U emocijama sam potpisao sve nakon rođenja kćeri. Zadržao sam mali iznos na računu koji ona ne zna. Na kraju, izbacila me. Kćer nije bila moja, biznes je otišao konkurentu. Znam, zvuči smiješno, kao loša melodrama.
Kupio sam stan, našao posao, ne jadikujem, ali starog života nema više. Ne mogu ti više pomoći Oprosti, možda me više ne želiš čuti, jer sam te zamijenio s tim…
Jadranki je bilo čak i žao njega. Izgledao je beznačajno, ali Katarina je bila prevarantica! Uložio je toliko truda i snage u posao.
Glupane, Luka! Dođi kod mene, upravo sam skuhala brodet, tvoj omiljeni
Učinili su duhoviti razgovor u kuhinji koja je toliko godina bila svjedok njihovih susreta, sada su samo prijatelji, ne muž i žena. Povremeno su se čuli, ali bez planova za povratak. Svaki je imao svoj put.
Jadranka je na plesnom podiju upoznala muškarca, vjenčala se i našla sreću. Luku je pozvala na svadbu; došao je, radovao se za bivšu. Tamo je upoznao sestru mladoženje. Šest mjeseci kasnije, Jadranka i novi muž slavili su na njegovoj svadbi.
Život je nepredvidiva priča! Ne smijemo se predati, ne smijemo zatvarati vrata, jer nikad ne znaš što će se dogoditi. Samo živi i raduj se svakom danu.
