Sve je gotovo između nas, Maša! Želim pravu obitelj, djecu. Ti mi to ne možeš dati. Dugo sam čekao, trpio. Treba mi sin. Već sam predao papire za razvod! Imaš tri dana da se spakiraš. Kad odeš, nazovi me. Ja ću zasad živjeti kod mame. Požuri, moram pripremiti stan za dijete i njegovu majku. Da! Ne čudi se, moja buduća žena je trudna! Tri dana imaš!
Maša nije rekla ništa. Što je mogla odgovoriti?
Nije uspijevala imati dijete. Stjepan je već čekao pet godina. Tijekom tih godina, tri neuspješna pokušaja.
Liječnici, kod kojih je Maša bila bezbroj puta, tvrdili su da je zdrava. Pa zašto nikad nije uspjelo?
Maša je uvijek živjela ispravno.
I sada joj je pozlilo na poslu, odmah su zvali hitnu, ali sve se odvilo silovito brzo…
…Vrata su zalupila za Stjepanom, a Maša je umorna sjela na kauč.
Nije imala ni volje ni snage pakirati stvari. Ionako nije znala kamo bi otišla sa svime time.
Dok je studirala i do udaje, živjela je kod tete. Tete više nema, a stan je njezin sin prodao. Vratiti se na selo u bakinu kuću? Tražiti podstanarski stan? Što s poslom?
Pitanja je bilo previše, a rješenja su se morala donijeti brzo…
…U ranu zoru, vrata su se otvorila i u stan je zakoračila svekrva.
Ne spavaš? Dobro tako. Došla sam provjeriti da ne uzmeš ništa što nije tvoje.
Stare gaće vašeg sina mi zaista ne trebaju. Hoćemo brojiti moje?
Kako si samo bezobrazna! Inače si bila fina, tiha, poslušna. Vidi sad. Ja sam još kod prvog pokušaja rekla Stjepanu da ti nećeš nikad roditi dijete.
Došli ste mi to reći? Bolje sjedite tiho i pazite na sebe.
Kamo spremaš servis?
Moj je. Od tete mi je ostao, uspomena.
Onda će biti prazno bez njega!
To me ne zanima. Vi ćete ionako imati unuka.
Uzmi samo svoje!
Laptop je moj! Aparat za kavu, mikrovalna isto, kolege su mi poklonile. Moj automobil je kupljen prije braka. Vaš sin ima svoj.
Ti imaš sve, samo djecu ne možeš imati!
To nije vaša briga. Sa mnom je sve u redu, valjda je tako trebalo biti.
Ne žališ nimalo? Možda si sve ovo sama i htjela?
Pričate gluposti. Teško mi je i misliti o tome.
Maša je pogledala oko sebe, njezinih stvari više nije bilo. Četkica, kozmetika, papuče…
Kao da je nešto važno zaboravila. Svekrva ju je ometala.
Sjetila se nije bilo stare figurice mačka. U njoj je bio maleni tajni pretinac, o kojem nitko nije znao, ni mužu to nije otkrila. U mačku je bio komplet: naušnice i prsten. Posebnu vrijednost nisu imali, ali Maši su bili dragocjena uspomena na baku. Stjepan je mislio da je to samo smeće. Je li je bacio? Sve što mu nije trebalo, nosio je na balkon. Maša otvori vrata…
Što tražiš tamo? Pokupi svoje i idi! opet se derala svekrva. Oprosti se sa stanom. Nećeš više tako nešto imati.
Na koncu, pronašla je mačka, sve je bilo na mjestu. Može ići.
Evo ključeva, doviđenja. Nadam se da vas više neću sresti.
Maša je svratila do ureda. Bila je još na bolovanju, ali je zamolila da joj upišu godišnji.
Svi ti suosjećamo, ali kako ćemo bez tebe? Tri tjedna će ti biti dovoljna? Samo se, molim te, javljaj na telefon bez tvog savjeta pola naših projekata ne ide.
U redu. Trebat će mi malo mira. Hvala vam svima.
Treba li ti kakva pomoć?
Ne.
Dogovorit ću isplatu godišnjeg i dodatka.
Hvala, to će zaista dobro doći.
Maša nije niti tražila stan, već se odvezla kući, na selo. Tamo je nitko zapravo nije čekao baka je umrla prije tri godine, a majku nije ni pamtila. Majka joj je preminula pri porodu.
A sada je Maša, nekako, i sama postala žena koja ne može roditi…
Sat vremena, i stigla je kući. Stara jabuka. Tulipani u cvatu.
Posljednji su put ona i Stjepan bili tamo prošle jeseni, pekli su roštilj, uživali.
Maša je autom ušla u dvorište, ključ od garaže bio je u kući.
Otvorila je vrata i ušla. Tišina. Na stolu prljave šalice i tanjuri. Zašto prošli put nije sve pospremila?
Ne, pospremila je! Ali netko je ovdje bio!
Dvije šalice, tanjuri, vrećice od soka, boce Stjepanovog omiljenog pjenušca. To nije moglo biti još od jeseni.
Znači, Stjepan je bio ovdje, ali s kim?
Nije bitno, nebitno…
Ključ od kuće imala je samo Maša, ali vjerojatno je muž napravio kopiju. Treba promijeniti brave.
Novo jutro, pospremanje, potom duga vruća kupka.
Maša je odlučila saprati svu prljavštinu, sve staro.
Kad je izlazila, netko je pokucao na vrata, a zatim i na prozor.
Tko je?
Sve u redu?
Da… zbunjeno je odgovorila žena.
Oprostite.
Izašla je van, a pokraj kuće stajao nepoznat muškarac.
Ispričavam se, vjerojatno sam vas uplašio. Ja sam vam susjed, cijeli dan gledam, pa sam vidio dim iz dimnjaka, a niste se pojavljivali. Bojao sam se da vam se što nije dogodilo…
Hvala, sve je u redu.
Vi ste rodbina od Stjepana? Nedavno je bio ovdje s nekom gospođom… Jeste li mu sestra?
Ne, ja sam bivša žena. Skoro bivša, razvod je pri kraju.
Kuća je vaša?
Moja.
Ja sam vam privremeni susjed. Zbog obiteljskih razloga, ovdje sam na kratko. Prijatelj mi je dao da živim. I ja sam u razvodu, sutra sam napokon slobodan. Ako trebate pomoć, samo recite. Ja sam Igor.
Ja sam Maša. Možete li mi promijeniti bravu?
Naravno. Recite kad, kupit ću i zamijeniti.
Što prije. Sutra ću otići po novu.
Dopustite, pogledat ću, pa kupiti ne bi bilo dobro da uzmete krivu.
U redu.
Prošla su dva tjedna. Još tjedan dana godišnjeg i vrijeme je za povratak u grad. Maša se već navikla, više nije htjela tražiti novi stan. Stjepan nije zvao ni pisao. Došla je samo SMS poruka o datumu razvoda. I bolje tako. Ne želi ga više vidjeti.
Subota. Maša je ustala rano, a toga je jutra Igor predložio šetnju do jezera.
Nije joj bilo do novih odnosa, ali šetnja ništa ne znači. Bilo im je lijepo, vratili su se na ručak. U tom trenutku ispred Mašine kuće stajao je Stjepanov auto. Očito su upravo stigli. Stjepan je izašao, pa pomogao trudnoj ženi da izađe.
Maša i Igor su došli do kapije upravo kad su ovi pokušavali otvoriti vrata kuće, ali nije išlo.
Što je ovo?
A što vi radite ovdje? Pripazite gdje ulazite, nije ovo vaša kuća!
Stjepan je zastao u nevjerici.
Ovo je naša kuća! izjavila je trudnica.
Zaista? Tko vam je to rekao, Stjepan? Ovo je kuća moja, molim vas, napustite dvorište.
Stjepane, što ona govori?! Tko je ta?! Tvoja bivša?! Izbaci je! vikala je trudnica.
Maša i Igor su se nasmijali. Stjepan je tiho posjeo svoju partnericu u automobil, i otišli su.
Veselo će njemu biti.
Barem će mu ona roditi. Ja nisam mogla. Tri neuspjeha. Oprosti.
A ja sam se razveo jer žena nije htjela djecu…
Prošle su četiri godine od razvoda. Slijedila je slučajna susret s bivšom svekrvom u supermarketu.
Mašo, nisam te prepoznala. Dugo sam te gledala, jesi li to ti? A… trudna si?
Da, Maša je pomilovala svoj veliki trbuh.
A Stjepanu ide loše. Unuk se rodio slab, nešto nije bilo u redu “s muške strane”. Supruga ga je napustila, dijete ostavila kod nas. A ti… sama, odlučila si roditi?
Nisam sama. Imam obitelj. Moram ići, čekaju me.
Tako? Oprosti mi… za sve.
Želim vam strpljenja…
Bivša svekrva gledala je Mašu kako odlazi. Hodala je zagrljena s Igorom, a za ruku je vodila djevojčicu neobično sličnu majci…
Ostavite svoje komentare i recite što mislite o ovome.
