Davnih dana, dok su još stabla maslina šaptala stare priče, Martina je rodila djevojčicu. Malena je bila slabunjava, a njeno svjetlo nažalost brzo se ugasilo… Sudbina je tako odlučila.
Njezin suprug, Vedran, kada je saznao što se dogodilo, nije se ni pojavio pokraj žene ni jednom. Na dan kad je Martina izlazila iz bolnice, dočekala ju je samo putna torba s odjećom, koju joj je Vedran poslao u bolnicu preko dostavljača. Sve je pažljivo spakirao i poslao; sam nije htio ni ući niti pozdraviti bolničko osoblje
Martina je očekivala sve, ali ne ovakvo izdajstvo! Nije imala gdje otići Kasnije, u torbi, pronašla je Vedranovu poruku. Čitala je tihe redove i nije mogla vjerovati svojim očima:
»Podnosim zahtjev za razvod. Dosad me zadržavala samo tvoja trudnoća. Već dugo imam drugu, bolja je od tebe u svemu. A ti ni roditi ne znaš. Čak mi je i drago da se ovo dogodilo.«
Te riječi su je pogodile u srce. Dugo je plakala, a potom razmišljala što joj je dalje činiti.
I tada je donijela odluku:
Postat ću uspješna, u svemu najbolja! Bit ću i najbolja mama, makar mi s mužem nije uspjelo. Tek mi je 24 godine. Život je ispred mene!
…S Vedranom se Martina upoznala na proslavi zajedničkih prijatelja, u Zagrebu. Vedrana je očarala njena ljepota, bilo mu je svejedno je li bogata ili siromašna, samo neka je lijepa, upečatljiva!
On je imao sve na dlanu majčin posao, lanac frizerskih salona, koji su donosili odličnu zaradu. Vedran se bavio samo dostavom potrebnog materijala.
Sve je išlo brzo upoznavanje s roditeljima, svadba, a trudnoća je došla u drugoj godini braka.
Martini su šaputali da Vedran ima druge žene, ali ona nije vjerovala. Bio je nježan, pun darova, uvijek pažljiv…
A sada je ona s koferom pred bolnicom. Kuda otići? Povratak roditeljima nije bio opcija, pobjegla je od njihove strogosti
Bile su to stalne svađe i prepirke, ni na svadbi nisu bili prisutni. Imala je samo tetu Luciju. No, teti se Vedran nije svidio.
Teta ju je odmah upozorila: »Ako odeš od muža, ne računaj na moj krov!«
Martina je odlučila tražiti posao. Noćas će možda i prespavati na Glavnom kolodvoru. S diplomom s pohvalom teško je pronaći posao, a ni iskustva nije imala. Voljela je rad sa životinjama, pa je upisala veterinu.
Željela je nastaviti studij, ali bilo je teško; radila je i navečer kako bi preživjela. Obilazila je sve zagrebačke veterinarske ambulante gdje je bila na praksi. Poslovi nigdje. Sjela je ispred posljednje klinike i zaplakala. Tada joj je prilazio mali mješanac, skočio joj je u krilo i privio se uz nju.
O, pa tko si ti? Nemaš moju sudbinu Ja ni sebe nemam kamo povesti.
Tko kaže da si bez doma? Pa Gita, što bježiš? Dođi k meni, reče starija gospođa i sjede pokraj nje.
Ispričaj mi svoju priču. Vidjela sam te ranije, kad mi je Gita bila na šišanju.
Starica je bila pažljiva, samo bi klimnula glavom dok je slušala Martinu.
Nije ti lako, dijete drago. Ajde, uzmi tu torbu i pođi za mnom. Ja sam Milka Novak. Sve će biti u redu. Kako se ti zoveš?
Martina.
Hajdemo, Martinice. Sigurno si gladna?
Milka je imala veliku kuću u Samoboru, gotovo kao ona Vedranova. Gita je odmah pronašla svoje mjesto pokraj njih, cijelo vrijeme gledajući Martinu.
Svidjela si joj se. Nije ona prema svakome takva. Sutra ću ti pokazati kuću i vrt. Treba mi netko tko će održavati dom urednim. Možeš li to?
Mogu, naravno. Ali želim i pronaći pravi posao
Smatraj da si ga pronašla, platit ću te dobro. Odmori se, tvoja je ona soba dolje.
Kasnije joj je Milka ispričala svoju priču. Ostala je sama, imala muža, uspješan posao, dvoje djece Sve su stvorili zajedno. No, nesreća im je odnijela djecu.
Muž je ubrzo napustio Milku i otišao s drugom, a ni njega više nije bilo. Cijelo nasljeđe ostalo je Milki. Prodala je posao i mogla je uživati u mirovini. Rodbina bi dolazila samo kad bi im trebale kune.
Ali spreman je bio odgovor »nema novca, radite nešto sami«. Malo-pomalo svi su nestali iz njenog života, brojeći dane do nasljedstva.
Martina je sve radila izvrsno. Znanje je došlo do izražaja uz životinje, poznavala je i biljke. Milka je voljela ruže, a njezin vrt nikada nije ovako mirisao, cvijeće je sve bujnije, voća više nego ikad.
Imaš zlatne ruke, Martinice. Nikad toliko jabuka i krušaka nije bilo.
Tri godine je Martina živjela kod gospođe Milke. Vezu su postale poput obitelji. Gita ih je svugdje pratila.
Milka, plaćate mi previše, a sve što imam, jedem, koristim, dobijem od vas.
Malo je, ti radiš kao pčelica svaki dan. Novac nije važan, želim ti dati za trud. Uljepšala si mi starost. A što ćeš s ušteđevinom? Vidim, ništa ne trošiš.
San mi je otvoriti frizerski salon za kućne ljubimce. To sad svi traže, a znam da bih uživala u tome.
Nećeš me napustiti?
Ne bih vas ostavila. Vi ste meni spas. Moram nešto i sama pokušati, ali polako. Ima vremena.
Eh, sad mi je Gita uvijek s frizurom, a iz kuće ne mora. Vidjet ćeš, bit ćeš najbolja u Zagrebu. Vjerujem u tebe.
Zahvaljujući vama sam ovdje, pronašla sam blisku dušu.
A meni si kao unuka. I godine nam se slažu.
…Prođoše još tri godine. Martina sada uspješna poduzetnica, vlasnica dva salona. Nakon lošeg iskustva, nije više vjerovala u muškarce, ali ljubav ju je iznenadila.
Mladić, Ivan, često je dolazio sa svojim psom u salon. Uskoro se pojavio s buketom. Dugo su izlazili. Martina se bojala nove izdaje, ali Ivan je bio strpljiv.
Martinice, što još čekamo? Još nisam čuo dječji smijeh u našoj kući. Spremam ti iznenađenje za vjenčanje!
Uoči vjenčanja Milka je Martini poklonila oporuku kuću i ušteđevinu u eurima.
A rodbina?! Martina u nevjerici.
Nitko nije dolazio godinama, nisu ni zvali. Jesi li ih ikad vidjela? Oni samo računaju na bogatstvo, a ti znaš raditi i znaš njegovati prave vrijednosti.
Milka je doživjela Martininu svadbu, dočekala njenu djecu, čitala im priče za laku noć…
Sudbina je još jednom spojila Martinu s bivšim mužem. Od Vedranova posla nije ostalo ništa. Njegove majke odavna nema, sve je prodao, rasuo, prošao je što je posijao. Sreli su se sasvim slučajno, Martina je izlazila iz auta ispred salona.
Godine je nisu promijenile, ali Vedran je bio neuredan, debeo, pogubljen
Martina?
Oprostite, tko ste vi?
Mama, kupit ću kruh pa doći po tebe. Ivan je mahnuo iz auta. Stari, makni se. Što trebaš?
Sve je u redu, sine. Ovo je stari znanac.
Sin? Tvoj sin? A ja Ničega nemam Ti živiš dobro, vidim.
Živim onako kako sam zaslužila. Zbogom, žurim.
Stani, mogu li dobiti malo novca? Samo malo, za život
Ne. Trebaš naučiti raditi. S tobom nikad ne bih ostvarila ništa. Sad mi je drago što si tada postupio kako si postupio. Bio si tada sretan. Doviđenja!
