Marko, vrijeme je da posjetite doktora. Savjetovao bih vam da provjerite srce.
A što fali mom srcu?
Čini mi se da ga nemate!
Čaki uopće nije bilo jasno zašto su ulazna vrata zgrade, kroz koja su toliko puta prolazili nakon šetnje zatvorena.
Sjedio je nasuprot oguljenih smeđih vrata.
Možda sam ipak pogriješio? pomislio je. Ne! samouvjereno si je odgovorio. Mirisi su govorili ovo je to mjesto.
Samo treba još malo pričekati pa će se gazda sjetiti da me nekako autom odvezao u šumu i ostavio. Ovo je sigurno neka igra! Ali ja sam pronašao. Sada čekam!
Počeo je padati snijeg. Čakine šape su sve više i više trnule. Tijelo mu je drhtalo od hladnoće, a ni gusta dlaka nije pomagala.
Samo ne smijem razmišljati o gladi. Skoro će me vidjeti, obradovat će se. Još će mi dati veliku ukusnu kost…
Drhteći mali pas prišao je snježnom nanosu i počeo lizati snijeg. Snijeg bi se otopio u njušci, žeđ je bila manja, ali postajalo je još hladnije. Teško da može biti i gore.
Sad će me pustiti unutra, i ja ću leći pored velike bijele peći. Ali najprije kost. I tanjur juhe. Poslije ih sve obgrdim. Razumijem, ipak je to igra. Trenirali su me.
Ali tražio sam naše dvorište nekoliko noći za redom. Jučer sam se provukao kroz otvorena vrata ulaza, da se ugrijem. Ujutro me probudilo šutanje domara. Zaskičao sam. Nisam imao ni snage ugristi ga.
Ljudi su čudni. Kad sam bio na lajni s gazdom, skoro svatko bi mi se nasmiješio, pozdravio njega. Kad sam sam, svi gledaju s nekom mržnjom, neki i nogom odgurnu. Sada me rebra bole.
Pas je satima nepomično gledao vrata ulaza. Nitko nije ni ulazio, ni izlazio. Čaki je počeo tiho cviliti. U mislima je već bio sit i na toplom.
Treba još samo malo pričekati. Samo malo.
Zadugo se zamećalo, snijeg je zatrpavao sve jače. Čaki je jedva osjećao svoje šape. Ležeći sklupčan, polako mu je svijest odlazila negdje daleko. Ispunio je svoju zadaću. Bilo je teško, ali je pronašao svoj ulaz. Dobar je pas. Sad se treba odmoriti…
Vid Hrvojević je bio sam u stanu. Poslova je bilo dosta: trebao je gledati televiziju, popiti čaj, opet gledati televiziju, pa još čaja, pa spavanje i opet čaj…
Više današnjih zadataka nije bilo. A i sljedećih deset godina raspored se neće mijenjati. Prije je bilo drugačije!
Bio je vozač vlaka. Vozio je ljude iz predgrađa ravno u srce Zagreba. Bio je dio velike žile kucavice grada. Najviše od svega, bio je potreban.
Ma ništa, proći će, tješio se. Uskoro proljeće. Sadit ću pelcere. Doći će i sezona na vikendici. Još malo i preživjet ću zimu!
Otišao je u kuhinju. Stavio kuhalo za vodu. Dok je voda ključala, mogao je s nekim popričati, možda i pomalo zanovijetati. Sad kao da ga je netko prevario. Odjurili su, ostavili ga sama.
Kuhalo je zavrilo. Vid je otvorio ormarić po navici, tražio kutiju s čajem. Nije bilo čaja. Zapravo, kutijica je bila tu, ali čaja nije bilo.
Eh, k vragu. Potrošilo se. Trebam do dućana, veselo je pomislio. Brzo se obukao i izašao iz stana.
U ulazu je opet pregorila žarulja, ili su je možda opet ukrali. Morat ću uvrnuti novu kad se vratim.
Otvorio je vrata ulaza i napravio nekoliko koraka, kad se o nešto spotaknuo i jedva izbjegao pad.
Ma, đavlu mater… promrmljao je. To nešto bila je pas, zatrpan snijegom. Snijeg na njemu nije se topio.
Čaki! Vid Hrvojević prepoznao je susjedovog psa.
Čaki, što ti je? Jesi li dobro? Čekaj, odmah ću tvojim gazdama zvoniti domofonom. Potrčao je do domofona i okrenuo stan Čakinih gazda. Nitko se nije javljao. Nakon toga okrenuo je susjede. Javili su se.
Ovdje susjed. Znate li gdje su vaši iz šezdeset četvrtog? Pas im ovdje skoro smrznuo!
Ma oni su se iselili, razvodi se valjda. Stan im je na prodaju.
Nevjerojatno. Hvala vam.
Vid je skinuo svoju debelu jaknu i pažljivo položio uz psa. Skidao mu je snijeg s krzna, prebacio ga na jaknu. Izgledalo je kao da pas više ne diše.
Proklestvo! Čaki, diši, diši!
Uvukao ga je u ulaz, do radijatora. Mazio ga po smrznutom krznu. Onda je pokucao na prva vrata pokraj. Otvorila ih je susjeda Marica.
Vido Hrvojeviću, što se dogodilo?
Marice, pas… Molim vas, pronađite najbližu veterinarsku i naručite nam taxi.
Halo, Ivana?
Da, tko je to?
Vaš susjed iz sedamdeset drugog, Vid Hrvojević. Broj mi je Marica dala.
A, dobar dan, gospodine Vide.
Javljam se zbog Čakija.
Pitajte Marka. Ja tog glupog psa nikad nisam htjela.
Hm… Trenutno smo u veterinarskoj…
Vido Hrvojeviću, taj nesposobnjaković niti stan ne može isplaćivati… I još kupio psa.
Znate li vi da sam godinama vukla sve na svojim leđima? Samo sam ga zamolila da se riješi te džukele… Ni to ne može! Lijep pozdrav!
Halo, Marko? Ovdje vaš susjed Vid. Bivši. Čaki se vratio kući!
Sigurno griješite. Naš se Čaki izgubio u šumi.
Siguran sam da je to vaš pas!
Ne može biti.
Dobro… Znaš, ne može se tako s njima.
Ne razumijem vas!
Ma razumiješ ti sve. Drago mi je da nemam takve susjede više.
Već nekoliko mjeseci Čaki je živio u novoj kući. Vrhove ušiju je izgubio, još su ga dvije šape boljele, ali privikao se.
Čaki je shvatio da ono nije bila nikakva igra. Točnije, bila je to igra dvoje odraslih ljudi u kojoj je Čaki trebao ispuniti naredbu “umri”. Za stvarno.
Još je shvatio i da ima novog gazdu. Šetaju triput dnevno. Gazda nije više mlad, a da ne bi stalno sjedio uz televizor, Čaki mu je napravio trening trčanjem.
Smiješni su ovi ljudi. Oni bivši su se znali smiješiti, ali zamalo život nisu uzeli. Ovaj stalno nešto gunđa, nikad zadovoljan, a u biti je dobar i brižan. Čaki nije glup: one treba gristi, ovoga treba voljeti!
Na vrata Vida Hrvojevića netko je pokucao.
Vido Hrvojeviću, ovdje Marko. Sada živim s partnericom. Ima dijete. Djevojčica želi psa. Hajde da uzmem Čakija natrag. Oprostite što se dogodilo. Koliko sam vam dužan za veterinara?
Marko, ne razumijem vas.
Tako je ispalo… Malo sam zarađivao i…
Psu nije važno koliko zarađuješ… Čaki se izgubio u šumi.
Vido Hrvojeviću, pa eno ga, leži na prostirki.
To je Norris, a Čakija si izgubio.
Čaki, dođi!
Pas je nastavio ležati na prostirki, nije se ni pomaknuo. Samo je pokazao zube.
Marko, stvarno, vrijeme ti je. Savjetujem ti da odeš do liječnika. Pogledaj srce.
A što fali mom srcu?
Mislim da ga nemaš!
A vi, što mislite o tome? Podijelite svoje mišljenje, ostavite lajk!
