Tražim curu za ženu. Vjenčanje 1. srpnja
Zamisli, čim sam ušao u predavaonicu na fakultetu, odmah sam ugledao ekipu pri samom vrhu amfiteatra. Sjeli su gore kao i uvijek, a ja sam preskakao po dvije stepenice da im što prije dođem.
Ljudi, nećete vjerovati što mi se jučer desilo! izustio sam, još zadihan od žurbe.
Jurica, Goran i Marija odmah su se okrenuli prema meni, samo je Anđelka gledala sumnjičavo:
Hajde, iznenadi nas ako možeš rastegla je polusmijeh.
Bio sam sinoć kod Luki, trebao sam od njega neku aplikaciju. Aplikacija se skidala, sjedili smo i pričali. Kad ono, ulazi njihova spremačica i veli, Lukin tata ga zove dolje. Spuštamo se, a dolje scena za pamćenje!
Ajde, skraćuj, reci nam! ubrza me Jurica.
Uglavnom, stoji tamo Snježana, prodavačica iz dućana u njihovom naselju, a pokraj nje njezina kći Milka, znate ju svi. Snježana optužuje Lukine starce jer je Milka trudna i tvrdi da mu je sin kriv. Hitno zahtijeva svadbu.
Uuu, Luka stvarno najebao! ubaci se Marija.
Lukin tata ga pita, a Luka samo slegne ramenima: Zašto ja? Nas čitava ekipa uvijek ide zajedno u saunu, mogao je biti tko god. Snježana tada potpuno poludi: Kako možeš takvo što reći za moju kćer!
E, tu sam izvadio mobitel i pustio Snježani video s prošlog druženja sjeli za stol, Milka ogrnuta plahtom sjedi na Vjeki Kovačeviću oko vrata, dok onda bane Zvonko, prebaci je preko ramena i odvuče u parnu. Snježana kad je to vidjela, mahnito grabi kaminovu šipku i počne vikati svakakve prostačine za kćerom. Milka bježi iz kuće, Snježana za njom, sve dok im zaštitar nije uzeo šipku kod ulaza.
To je sve? povuče Anđelka.
Ma kakvi! napravio sam dramatičnu pauzu. Lukin tata je poludio i rekao mu kako mu je dosta tih gluposti, i čim dobije diplomu, vjenčanje mora biti odmah. Kaže mu: Prvog srpnja. Nema cure nađi. Ako ne nađeš, ženim te za Maru-ludicu! Misli na Maru, čistačicu iz Snježanina dućana. Žena stvarno malo smotana, ali užasno dobra sve mačke iz kvarta hrani.
Misliš da bi njegov tata stvarno ispunio prijetnju? upita sumnjičavo Marija.
A što ja znam, njegov stari uvijek drži do riječi. Da sam na Lukinom mjestu, ne bih čekao pretraživao bih curu odmah! zaključio sam.
U tom trenutku dolazi Luka.
Vidim po vašim pogledima da vam je Marko sve ispričao. Imate li kakvu ideju? Marija, Anđelka, možda vi? Obećajem, svadba za pamćenje! pokušao je očajnički biti duhovit.
Ma hvala, nisam u fazi za trudničke testove, kuhanje i borbu s prljavim čarapama ispod kreveta odmahne Anđelka.
Ni ja, ne bih, dodaje Marija, ali pomisli da, da je Luka pita onako, nasamo i ozbiljno, možda bi i pristala. Nije bila fatalno zaljubljena, ali joj je bio drag. A kad uzmeš u obzir njegovog tatu vlasnika firme, rješila bi problem zaposlenja odmah
Evo, svi smo bili zajedno u sauni. Ali Snježana i Milka došle su baš do mene. Zašto ne do Marka? upita Luka.
Jer tvoj tata ima kuću na tri kata, moj samo na dva našali se Marko.
I što sada, gdje da nađem curu? Stari je neumoljiv
Daj se opusti, pogledaj koliko je cura ovdje! Pola ih je slobodno, biraj! smije se Goran.
Misliš sve bi pristale? naduri se Anđelka.
A šta fali Luki? uvrijedi se Luka.
Nije sve u izgledu, važno je i što cura traži u dečku. Možda i ne zadovoljiš njezine kriterije, objasni Anđelka.
Znam! Nek’ Luka sad odabere bilo koju curu iz amfiteatra i nagovori je do 1. srpnja da se uda za njega! predloži Marko.
A ako ne uspije? upita Marija.
Ima pola godine. Ma uspjet će! uvjeri Luka. Samo da znate, radije bih da ne moram
Nema izvlačenja! Biraj! zadirkuje Goran.
Aj, čekajte, nek prva cura koja sad uđe u učionicu bude predmet Lukine pažnje! ubaci se Anđelka.
Šta, ne smiješ? provocira je dalje Anđelka.
Luka malo razmisli.
Može! Pristajem! složi se.
U tom trenu, svi gledamo u vrata.
Evo, Lidija Kovačević je već udana, Ivan ne vrijedi, pa ni Vesna ni Silva nisu slobodne broji Marko.
Ena Kovačević! Aj, Ena je slobodna! povikne Anđelka kad uđe simpatična cura u trapericama i oversized džemperu.
Ma dajte ljudi, radije bih Maru-ludicu! zgrožen je Luka.
Ne, Luki, ljubav tvog života je Ena Kovačević! smijemo se dok ne ulazi profesor.
Dogovor je pao, sve ostaje tajna. Marija i Anđelka su preuzele istraživanje o Emi. Iskreno, osim što je odlična i nikad ne odbija pomoći s kolokvijima i radovima, znali smo jako malo. Prave prijateljice Ena nije imala, nikad ne izlazi po kafićima ni klubovima.
Sljedeći dan cure donose nove informacije. Ena živi s bakom koja radi u kazalištu. Točno što radi nismo doznali. Možda garderobijerka. Netko je jednom vidio Enu kako razgovara sa starijom gospođom što dijeli programske knjižice u kazalištu.
Je l’ ona siroče? upita Marko.
Ma ne, stara otišla raditi u Zagreb, otac negdje stalno na putu, navodno radi po terenu. Ena je jednom pokazala video od oca iz Like, iz nekih planina. A zimi nosi čizme od prave jelenske kože što ih je tata donio iz Gorskog kotara. Još negdje radi. Kad ju je Galina Ivanković pozvala na rođendan, ova se zahvalila i rekla da još ima posla taj dan.
Koji posao? upita Goran.
Ne zna se. Kaže, vidjeli su je kraj “Slatke male kavane”, ali nije konobarica. Možda pere suđe? nagađa Anđelka.
Dakle, zaključi Luka, moji planiraju svadbu s curom iz finije obitelji, a ja im dovodim Enu. Da je vide, sigurno im ne bi sjela. Mama pogotovo. Skromna cura, živi s bakom, radi kao peračica u kafiću. Samo neka probaju reći nešto! I napravim inat: Volim Enu i ženit ću se za nju! Da vidimo tada!
A što ako pristanu? Znaš tatinu riječ svadba u grandioznom stilu! upita brat Marko.
Marija se sve manje sviđala ta ideja i stane u Eninu obranu:
Dajte, Ema je jednostavno genijalna! Pliva kod nas u bazenu, odlična je. Ima prekrasnu kosu! Nikad se ne šminka, ali kad skine naočale, oči joj ogromne i duge trepavice njezine, naravno! A usne pune, prirodne, bez botoksa! A vi je ispadate kao rugobu.
Marija, nije nitko rekao da je Ema loša. Luka joj neće nauditi, samo da se oženi, ako ona pristane. To je na kraju njezina odluka smiri je Marko.
Frajeru, vrijeme je za akciju dobaci Goran.
Poslije predavanja, Ema ode u knjižnicu. Luka sjedi za stolom do njenog. Nakon što je pričekao da završi s čitanjem, obrati joj se:
Bok, nisam ti se još službeno predstavio, zovem se Luka.
Znam te, četvrta godina si, zar ne? prijateljski se nasmije Ema.
Ovo mi je neugodno, ali Goran iz tvoje grupe rekao je da samo ti možeš pomoći s mojim seminarom dosad sam ga tri puta vraćao i profa mi je dao zadnji rok sutra.
Ajde, daj tu skriptu, pogledam
Ema prelista, pogleda temu.
Imaš zanimljivu temu! A dobar ti je materijal, bio si negdje na praksi?
Kod tate u firmi postidi se Luka, iako je znao da je sve podatke skupila njihova knjigovotkinja.
Mislim da si pobrkao ciljeve i zadatke. Evo, promijeni ove stavke redom, a zadatke malo jasnije formuliraj…
Ema brzo sredi glavu, napiše zaključak, poboljša wtf dio rada koji je Luka bio zaboravio.
A drugu i treću glavu imaš? upita.
Imam, tu su.
Jesi siguran da ne bi, jel’ ti ne bi bolje leglo da zamijeniš poglavlja? Po meni, onda ti završetak ide logično.
Ma super, tako ću.
Kad napišeš kraj, pokaži mi? Voljela bih vidjeti što si zaključio.
Naravno. Ema, imaš li vremena ovaj vikend? Da te zovem u kino?
Ovo kroz tjedan ne mogu, a nedjelju idem u kazalište nova predstava, ali subota sam slobodna.
Odlično! Koje filmove voliš?
Sve i svašta, ali možeš izabrati, vjerujem tvom izboru. Samo pošalji SMS, da se dogovorimo.
Hvala još jednom na pomoći!
Sljedeće jutro Luka odnese rad mentoru. Stari pogleda, pročita, digne obrve:
Ovo je već druga priča! Zašto tako odmah nisi? Bravo. Drugu glavu čekam za tjedan dana.
Luka sav ponosan izađe, ekipa ga dočeka.
Ljudi, ova cura je genije! Riješila mi glavu, a ja se mjesec i pol mučio! Pokrovac mi je rekao “Svaka čast”!
A ljubavni sektor? dobaci Anđelka.
Aj ovako udvaram se Eni jer želim da se uda za mene prvog srpnja. Cilj je jasan, da li ću uspjeti ili ne, neću vas obavještavati svaki dan kao male cure. Nema špijuniranja ni ispitivanja, dogovoreno?
Sljedeći dan imali smo skupnu predavanje na faksu. Iako sam sjedio gore s ekipom, Luka se spustio do Ena, koja je sjela u drugi red.
Bok, mogu sjesti kraj tebe?
Naravno, nasmiješi se Ena i prepusti mu mjesto.
Hvala ti još jednom, mentor me pohvalio do neba.
Kad moraš predati drugu glavu rada?
Do iduće srijede.
Ja danas idem malo plivati, nisam popodne u knjižnici, ali kad napišeš, donesi taman do bazena.
Ma može, super mi paše, već sam mislio pitati!
Nedjelja ujutro, Luka se probudio neočekivano rano i sjeća se sinoćnjeg filma. Klasična američka fantastika, junak besmrtan. Ipak, nije ga previše oduševilo.
Ti baš voliš znanstvenu fantastiku? pita Eni pred kinom.
Obožavam knjige Aleksandra Beljajeva i Strugackih, sve sam ih pročitala.
Luki nije bilo jasno, književnost ga nikada nije previše zanimala osim onoga iz igara kao “Gospodar prstenova” i “Stalker”. Počeo je googlati, ali tada u sobu ulazi otac.
Kako ide diploma?
Sve štima, predajem drugu glavu za tjedan dana.
A djevojka? Kako ide s vjenčanjem?
Tata, imam djevojku, ali još sam nisam pričao o braku. Ne znam hoće li se svidjeti mami.
Glavno je da ti voliš. Nije li ona neka s “ulice”, je l?
Ma kakvi, cura s faksa, ide prema odličnom diplomom, ali stara joj je u Zagrebu, tata na terenu, živi s bakom i još uz faks radi.
Super, ništa sporno. Vrijedna, marljiva, radi navečer umjesto da visi po klubovima, odličan materijal za dobru osobu možda bih je mogao dovesti k sebi u firmu jednog dana…
Dobro, tata je za, sada ostaje mama Nego, Ema večeras ide u kazalište? I ja tamo!
U kazalištu Luka nije bio godinama. Penjem se, gledam gdje je, kad ono Ena dolazi prema meni, sređena tamnozeleni sako, uredna kosa. Bez naočala, drag pogled.
I ti si danas odlučio za kazalište?
Aha, davno nisam bio, mogao bih češće.
Ena, je li to tvoj prijatelj? dođe do njih starija gospođa, elegantno odjevena.
Bako, ovo je Luka, iz moje godine.
Zazvoni drugo zvono, baka otključa direktorsku ložu pa sjednemo kao VIP-ovci. Idu Cyrano de Bergerac, Luka gleda oduševljeno.
Na pauzi ga zanima zašto se na faksu Ena oblači uvijek sportski.
Tak mi je praktičnije, za naočale, kosu… Danas sam s bakom, pa treba malo bolje.
Super ti stoji ozbiljan stil, ali i ovako si nježna i posebna, pohvali je Luka.
Ena se nasmije, “Obično izgledam prestrogo pa se nitko ne usudi prići, osim tebe izgleda”
Nakon predstave Luka ih oboje otprati do kuće. Blizu su, pa im brzo prođe vrijeme.
Kasnije taj tjedan, većina vikenda Luka provodi s Enom: šeću parkom, kližu, idu na bazen, nekoliko puta u kazalište. Jurica i Goran ga stiskaju za detalje, ali Luka ne pušta ni riječ; Anđelka prva shvaća:
Dođite sebi, luka se zaljubio!
U Enu? Jurica u šoku.
Što ti fali Eni? Luka oštro.
Ma ništa, ali gdje baš cura iz kužine?
Pored kavane ‘Slatka mala kavana’ ima ured za veliku građevinsku firmu “Sunčev dom”. Ema tamo već dvije godine radi kao pomoćna računovotkinja. Ti misliš da možeš upasti?
Pričaš gluposti, sigurno izmišljaš! javlja se Goran.
Ne vjeruješ, nije moj problem.
Kad je svadba? Marko kroz smijeh.
Ako Ema pristane, prvog srpnja. Ali još nisam pitao.
Bila je zadnja subota travnja. Luka i Ema na klupici u parku:
Topao je ovaj travanj Prošle godine je cijeli dan padala kiša.
Kako si to zapamtila?
Mojih roditelja godišnjica braka. Tato svaki put pokušava biti taj dan s mamom, a danas su opet u Zagrebu.
Luka pogleda Enu, nasmiješi se:
Ema, imam iznenađenje Zatvori oči.
Uvlači joj prsten na prst.
Reci, nećeš me odbiti? Nisam znao da je danas godišnjica tvojih roditelja Ovo ti je znak, neka bude i naš prekretnica dan kad smo se zaručili. Pristaješ?
A zašto ‘drugi put’? Kada je bio taj prvi? upita ga.
To ću ti reći 2. srpnja nasmije se Luka.
Zašto tad?
Jer ćeš 1. biti moja žena i neću te nikuda pustiti!
Pristajem Ali mislila sam u doktorat.
A što, udane žene ne mogu na doktorat? zeza se Luka.
Navečer Luka kaže roditeljima: “Sutra Ema dolazi da je upoznate. I mislim da već sada moramo prijaviti za termin svadbe!”
Ne brini, sve smo već sredili još zimus: prijava 1. srpnja u podne! Kad kažem, mislim ozbiljno, smije se otac.
Odlično, u pet popodne dolazimo.
A da se meni ipak malo više kaže o budućoj nevjesti? prigovara mama.
Mama, lijepo te molim, ne pitaj o njenoj obitelji. Ema živi s bakom. Majka radi u Zagrebu, tata stalno na putu. Baka je cijeli život radila u našem kazalištu kao garderobijerka, sada pomaže uz program i predstave. To je dovoljno. Ema je vrijedna, pametna, ne izlazi po barovima, već dvije godine radi u računovodstvu. Ako nešto nije jasno, pitaj za par mjeseci, na svadbi.
Pa, voljela bih ipak znati više odpovrne mama.
Mama, prisjeti se ni mi nismo plavi krv, tvoja mama je cijeli život bila učiteljica, djed agronom, pa nisi se zamarala time dok si upoznala tatu.
Sutradan, iznenađujuće sve prođe u najboljem redu. Nitko nije pitao Enu o roditeljima. Tata se zanimao za računovodstvo i njezine planove. Mamu je pričala o kazalištu i novim predstavama, Ena se pristojno smješkala.
Kad ju je Luka pratio kući, pitao ju je, je l joj bilo neugodno.
Ma sve normalno, tvoji su super. I moji također brinu, ništa čudno.
I dođe taj 1. srpnja. U ta dva mjeseca i Luka i Ema diplomirali, ona do Zagreba po vjenčanicu (s mamom ju je birala). Luka podijelio pozivnice, a Marku, kao “kum ideje” dao status kuma.
Emina svjedokinja bit će sestrična Jelena, studentica medicine. Marko, možda još završimo rođački! šali se Luka.
Emini roditelji slete baš jutro svadbe i formalno upoznavanje budućih tasta i punice desi se pred matičnim uredom. Prilazi im lijepa, moderna gospođa u mint odijelu.
Dobar dan, ja sam Helena, Eminina mama.
Lukin tata širi ruku i nasmiješi se, a mama u čudu. Kad Helena ode, šapće mužu:
Znaš li tko je to? Emina mama je ona glumica što je otišla u Zagreb, najbolja koju smo imali u kazalištu! Sjećaš se, tada sam rekla da više neću ići u kazalište
I?
To je drugi status! Njezin muž je akademik, stručnjak za naftu i plin. Čitala sam!
Daj, smiri se sa statusima, bitno neka su sretni.
A sretni su!
P.S. Ujutro 2. srpnja, nakon što je Luka ispričao Eni cijelu priču od početka, upita ga samo jedno:
A što bi bilo da je tog dana ušla neka druga cura, a ne ja?
Nije moglo. Bilo je suđeno!
