Zavist
Vedrova je živjela u malom selu Glogovac, neprestano sanjareći kako bi ukrala muž od svoje tihe susjede Marice zgodnog šaljivdžiju Valentina.
Ma što je on na njoj našao? gunđala je Vedrova, dok je prelijevala mlijeko iz kante u bocu. Samo kost i koža, slabašna, kosa tanka, ni prave kože ni lica!
Kad je odložila kantu, stala je pred ogledalo ugrađeno u ormar. Iako je bila u starom vunenom kućnom ogrtaču, zadovoljno je otpustila gumicu iz kose i odmah joj se crna kosa kao slap spustila niz ramena.
Šteta, takva ljepota propada bez muža, uzdahnula je.
Vedrova je čeznula postati udana žena.
Ali, u Glogovcu više nije bilo dobrih mladića; sve koji su nešto vrijedili, već su razgrabile druge. Ostali su samo oni skloni piću ili neugledni, zato je ona i bacila oko na susjedovog muža.
Valentin Prskalo pojavio se u njihovu selu slučajno došao je posjetiti djeda kojeg nikad ranije nije upoznao. Sedam dana nakon dolaska, djed je mirno preminuo, a pod jastukom našli su oporuku koju je stigao sastaviti za Valentina. Tako je mladi Prskalo naslijedio staru djedovu kuću.
U trenutku kad se Valentin pojavio u selu, Vedrova nije bila doma pokušavala je naći sreću iznajmljujući stan u Koprivnici.
Zato joj je tako zgodan i poželjan muškarac promakao, a ulovila ga je susjeda Marica Kovačić.
Za samog Valentina nije bilo puno izbora među lokalnim djevojkama, ali mu je pogled zapeo na skromnu susjedu Maricu, koja mu je pomogla organizirati djedov pogreb i okupljanje nakon toga.
Marica je bila mlada, vrijedna, živjela je sa svojom bakom Janjom u vlastitoj kući, držale su ovce, koze i kokoši.
Nakon što su zadnji gosti otišli s pogreba, Marica je oprala svu posuđe, sve razvrstala i posložila po policama. Svoj servis, koji je donijela sa sobom, stavila je sa strane. Kad se spremala kući, Valentin joj je prišao i zahvalno prigrlio.
Marici je srce brže zakucalo kad ju je snažni, visoki muškarac stisnuo uza svoje grudi.
Nije potrebno ni reći da je bila spremna ostaviti sve poslove samo da je i dalje drži u naručju.
Kasno se vratila kući, dugo stajala na trijemu kuće pritisnutih dlanova na usijane obraze, pokušavala dovesti u red razbarušenu frizuru.
Tako je počela njihova ljubavna priča, koja je ubrzo Marici pomutila glavu.
Nakon što su zatvorili djedovu kuću, Valentin se preselio kod Marice. Registrirali su brak u matičnom uredu, Marica je stavila bakino staro zlatno prstenje na ruku, a mužu je, ne štedeći, kupila novu, pravu vjenčanu burmu u zlatarnici.
Stara baka Janja prihvatila je zeta bez puno pitanja, povukla je Maricu u stranu i dala joj omotnicu novaca:
Odvedi muža u grad, kupi mu odijelo, džemper, cipele. I sebi lijepu haljinu. Što ideš u matični u starim trapericama?
Nakon izleta vratili su se mladi par u selo, lijepo uređeni i nasmijani. S njima i prvi zajednički portret: na mostu zaljubljenih, Valentin grli oko struka nježnu Maricu.
Sve bi bilo savršeno, samo što je Marica na fotografiji ispala jako loše.
Tako loše da portret dugo nije htjela ni objesiti na zid.
Valentin, s druge strane, bio je oduševljen neprestano se divio sebi na slici, nije ni primijetio Maricinu nelagodu.
Uzeo je portret i stavio ga na najvidljivije mjesto. Od te zajedničke fotografije sve je i počelo
Zavist
Impresivan ti je muž, rekla je Vedrova dok je pijuckala čaj, pokazujući na zajednički portret uokviren na zidu.
Da, s Valentinom sam stvarno imala sreće, skromno se osmjehnula Marica. Otkad je došao, sve utičnice popravio, uredio kupaonu, a na proljeće planira urediti radionicu.
Radionicu? Zašto, zar vam nedostaje prostora u toliko soba? začudila se Vedrova.
Imamo dovoljno, stidljivo odgovori Marica. Valentin voli izrađivati drvene predmete, klupe, vrata, sanke, pa želi imati svoj kutak. Ljudi već naručuju, dolaze iz okolice. Pogledaj samo kakvu nam je saunu sagradio, sve ručni rad. I peć je sam složio od cigle.
Oči Vedrove su se suzile, čim je čula hvalospjeve:
Baš si sretna. Ali zapravo, nisam o tome. Gledam ovu sliku i pitam se što je takav frajer vidio u tebi. Iskreno, na slici izgledaš kao sjena pokraj njega. Fotogenična nisi Marice. U stvarnosti nisi toliko neugledna koliko ovdje ispadneš.
Iz pećnice izađe, kašljući, baka Janja, stane pred sliku i svojim leđima je zakloni:
Nije te sram, Vedrova, ocrnjivati susjedu u njenoj kući? To ti je prijateljstvo? Marš van, ne dolazi više na naš čaj!
Stara uzme metlu i potjera Vedrovu kao da istresa prašinu iz kuće.
Vedrova odmahne rukama i zadere se:
Loše će ti biti, susjedo! Ide ti mužek! Meni nećeš zavidjeti još dugo!
Izbacivši neugodnu gošću, baka Janja odmahuje glavom:
Znaš, Marice, bolje ne hvali se više pred njom. Zar nisi skužila da ti zavidi? Još i na tvoga muža. Pazit ćeš, može ti ga oteti. Nema srama.
Marica se polako osmjehne, ali joj oči ostanu tužne.
Ma, bako, nije trebala ulaziti u naš razgovor. Vedrova je u pravu: Valentin je pravi zgodan tip. Sliku kad vidim, jasno je da nismo ista liga. To bode oči. Nisam ljepotica.
Baka odmahuje:
Nemoj ozbiljno shvaćati riječi susjede. I ne puštaj je više unutra. Znaš kako kažu: najbolje sreće je u tišini. Što manje hvališ, više imaš mira.
Poteškoće
Vraćajući se kući, Vedrova u ljutnji razbija tanjure po podu.
Zašto neke imaju sreće, ni lijepe nisu, dok ja, mlada i zgodna, nikako ne mogu naći svoju sreću? Što ne valja sa mnom?!
Zavidi susjedi.
Nije pošteno, Marica ima sretnu obitelj, a ja ništa! Dosta, sad je red na mene.
Oblači svoju najodvažniju haljinu, pušta kosu, obuva gradske cipele i šeta se dvorištem tako da se susjed Valentin ne može ne primijetiti.
Dovoljno je par dana zavoditi pogledom. Kad ga je pozvala kasno navečer, navodno da joj popravi zapela vrata, nije se odupirao kad se privila uz njega.
I tako se našao razapet između dvije žene.
Kod kuće ga čeka vjerna žena, a u susjedstvu ga očekuje uznemirena ljubavnica.
Valentinu ovakav raspored odgovarao, Vedrovoj ne.
Kad ćeš se rastaviti od nje? prigovara Vedrova. Vjenčao si se iz nužde, sad imaš mene. Što ćeš život potratiti na tu dosadnjakovićku? Preseli se k meni, moja kuća je jednako dobra.
Kako da ostavim Maricu? slegnuo je Valentin. Ona bi bez mene propala. Ne mogu tek tako napustiti onu koju sam ukrotio.
Vedrova je bila bijesna, ali osmjehnula se:
Pravi si anđeo, ne mogu vjerovati kako joj je s tobom uspjelo!
Dok je Valentin razmišljao, Vedrova nije mirovala. Ode u Koprivnicu kod rođaka Ivice.
Ivica, trebaš mi. Raziđi mi jedan par u selu. Platit ću dobro.
Preda mu sliku Marice. Ivica zamišljeno pogleda:
Zašto baš nju?
Zato što joj je muž prelijep. Prava nepravda! Pomogni, molim te.
Hladnoća
Marica primjeti kako joj se muž prema njoj ohladio. Počinje dolaziti kući kasnije, jede bezvoljno i odmah lijega u krevet, okrećući joj leđa.
Marica pojačava trud kuća čista, kuha omiljena jela, ali osjeća da joj muž izmiče.
Jedne večeri baka Janja otišla je na koncert, a Valentin reče:
Idem malo srediti šupu. Ti napravi gusku u pećnici, baš sam gladan.
Marica počne spremati gusku, pogleda na sat, izađe u dvorište i zovne muža. Valentin izviri iz drvarnice:
Što je sad? mrzovoljno upita.
Marica ga nježno zagrli:
Baka neće još dobrih sat vremena. Dođi unutra?
Valentin je grubo odgurne:
Ostavi me, rekel sam ti da imam posla i gladan sam.
Marica se uvrijedi:
Zašto si se promijenio? Dva mjeseca me ne pogledaš!
Valjda imam dobar razlog! odbrusi on.
Pokazao joj je na kuću:
Idi pogledaj se u ogledalo! Ne mogu te više gledat! Danas je fešta u selu, svi idu u dom, a ja se sramim zbog tebe. Mogla bi ličiti bar malo na susjedu! Ona je lijepa, ti nisi! Bježi mi s očiju!
Marica ostane zatečena od uvrede muža.
Napokon je shvatila što ga je ohladilo njegove su riječi bile kao odraz onih koje joj je susjeda govorila.
Ni najbolja guska ne bi popravila stvar.
Potrčala je iz kuće kao prebijeno štene.
Valentin nije mario. Vratio se drvarnici, a tamo ga je dočekala ljubavnica.
Vedrova se nasmijala:
Dobar si ti, znaš? Šteta što nisam vidjela Maricinu facu! Sad već cvili od jada!
Ne pričaj o njoj više, zamolio je Valentin. Trenutno imam druge misli.
Marica je jurila kroz selo, ne znajući kuda samo daleko.
Na obali Drave sjela je u napušteni čamac. Sagnula se nad vodu, suze su joj kapale u rijeku.
Nije primijetila nepoznatog muškarca kako tiho dolazi i pokušava odvezati čamac. Zvuk lanca ju je prenuo.
Podigne glavu i suoči se s muškarcem.
Što hoćeš? prepadnuto ga upita.
Upoznati te, kaže on mirno. Lijepa si, hajde da se zezamo.
Udata sam! skočila je Marica. Traži si drugu!
Ispala je na obalu, sva mokra, i žustro odmakla.
Čekaj! pokuša je zaustaviti. Što me odbijaš? Meni je svejedno za tvog muža.
Odlazi, Ivica, odbrusi Marica.
Nasljedstvo
Kad je došla doma, isplakala se, pa se pogledala u ogledalo. Svijet joj je bio gorak.
Tiho se otvorila vrata, ušla baka Janja, odbila večeru i dugo gledala uplakanu unuku.
Bila je sigurna kroz prozor susjedne kuće vidjela je siluetu Valentina i Vedrove zagrljene. Srce joj je puklo.
Sad se pitala, treba li Marici reći istinu?
Plačeš li to? tiho je upitala.
Marica joj padne u krilo.
Bako, zašto sam ružna? Zašto svi drugi mogu biti lijepi, ja ne?
Dušo, ti si najljepša iznutra. Idi u moju sobu, na gornjoj polici ormarčića je kutija. Donesi ju ovamo.
Marica ode, donese kutiju.
Vidi, Marice. Ovo su naušnice s tirkizima, naslijedila sam ih od bake. Ovo prsten sa safirom, ogrlica s rubinima. Sve će biti tvoje. Ako te stisne nevolja, prodaj nešto, ali nikome nemoj spominjati. Ni Valentinu, ne vjerujem mu.
Baka joj stavi prsten, ogrlicu, vodi je pred ogledalo:
Žene naše loze nisu bile najljepše, ali imamo svoj ponos. S ovim nakitom osjećat ćeš se kraljicom, a to je vrijednije od svake ljepote.
Valentin nije došao kući. Marica ga je čekala cijelu noć.
Ujutro nova nesreća: baka Janja umrla je u snu.
Razvod
Marica je posve otupila. Valentin je došao pokupiti stvari, čuo od okupljenih što se dogodilo.
Htio je otići Vedrovoj, ali nije mogao sada ostaviti Maricu sa svim problemima.
Vedrova se također pojavila pomoći. Nosila je usku crnu haljinu, dok je Marica tugovala. Vedrova je željno privlačila Valentinovu pažnju.
Vedrovoj je dosadilo čekati njegov rastanak s Maricom. Zato je navalila na Ivu:
Nemam vremena čekat. Ako on ne ode sam, ti ga otjeraj!
Razumio, sve ću odraditi, složio se Ivica.
***
Nakon što je nahranila životinje, Marica se vratila kući. Valentin opet kasni, ona se presvuče, opere zube, kad kroz hodnik protrči polugoli muškarac!
Što je ovo? viknu Valentin.
Marica izađe brisati ruke:
Isto što i ti pitaš.
Tko ti je ovaj?
Valentin uleti u sobu i iz ormara izvuče polugolog Ivicu.
Tko je ovaj? poviče.
Laže! Nikad ga nisam vidjela! zgroženo izusti Marica.
Ma daj, ne pravi se, podmuklo ga Ivica i ode.
Valentin slegne ramenima:
Dobro je da je tako ispalo. I ja imam drugu ženu. Želim se rastati. Ako si trudna, nemoj misliti da ćeš me vezati djetetom. Meni si odbojna. Ali, ako bude dijete, ja ću pomoći djetetu.
Nisam ti bila nevjerna, šapne Marica.
Više nije važno, ravnodušno on kaže.
Kako je pakirao i otišao, Marica pamti Maglovito, oči joj pune suza. Čim je vrata zatvorila, nije više žalila ostati bez čovjeka koji je napustio u teškim trenucima nije nikakav gubitak.
Sjeti se riječi bake:
Prvi muž Branko mi je poginuo na gradilištu. S dvadeset smo bili djeca. U dvadeset i osmoj upoznala sam tvog djeda. Rađala, gradili sve sami. Ostala sam sama s pedeset, htjela skočiti u rijeku. Tada mi dođe žena, vadi sliku na kojoj si i ti, Tebi je bila godina. Tvoja majka te ostavi kod mene i ode… Od tada si mi ti smisao života.
Ljudi dolaze i odlaze. Sama ćeš odrediti svoju sudbinu. Imaš moju snagu, možeš sve izdržati i opet izgraditi svoj svijet. Samo nemoj odustati.
S tom utjehom Marica je zaspala grleći bakin portret. Nakon mjesec dana prodala je ovce, kokoši, kozice, spakirala stvari i otišla iz sela, nikome ne rekavši kamo.
Razdjeljivačica
Vedrova je ispočetka bila presretna što sada Valentin živi kod nje. Ustajala je rano da spremi doručak, šminkala se pred ogledalom.
Valentin sjedne za stol, ali pogled uvijek pobjegne prema bivšem domu preko puta.
Jednom promrmlja:
Mrzim sve ovo.
Vedrova ga pogleda i odmah shvati.
Premjestimo stol, ili zapalimo onaj dom da ga više ne vidiš?
Valentin se strese kao od zubobolje:
Stani, nije ljudski… Trebao sam pričekati, dok prođe žalovanje. Sad se osjećam kao golem gad.
Vedrova se podrugljivo nasmije:
I još ti fali ona ružna tvoja? Ne uspoređuj me s njom!
Valentin ju pogleda:
Zloba ti nije potrebna. Povjerovao sam izgledu, a karakter previdio.
Kad je nakon takve burne tišine i Vedrova shvatila da nije sve kako je mislila, Valentin je shvatio istinu zapazio je prazninu: ni sada uz ljepšu ženu nije sretniji.
Shvatio je da se prema Marici ružno ponio, a njezinu ružnoću stvarno je preuveličala samo zla susjeda.
Kada je Marica, godinu dana nakon, vratila se u selo, svi su je jedva prepoznali uredila se, zablistala, nešto se na njoj promijenilo. Valentin ju nije mogao ne pogledati.
Došao je, sjeo za stol, Marica ga je pristojno poslužila palačinkama i slatkim od oraha.
Odlično izgledaš, reče Valentin.
Hvala na lijepim riječima, odgovori suho Marica.
Valentin pogleda kroz prozor. Već je prema kući prilazio taksi, iz kojeg izađe Ivica. Vidjevši Vedrovu na trijemu, okrene se prema njezinoj kući.
Valentin prepozna i naglasi:
Evo tvoga dečka. Sad si mirna, Marice?
Marica pogleda i slegne ramenima:
On mi je sada muž. Vedrova ti nije rekla kako ga je podmitila da nas rastavi?
Valentin zgrabi žlicu, bijesan:
Lažeš.
Pitaj Vedrovu. Samo istinu govori.
Zašto si došla natrag? upita Valentin. U onaj dan kad je baka umrla, ona vas je vidjela zagrljene kroz prozor znaš ti to?
Pusti gluposti, kaže Marica i pusti ga van.
Na trijemu Valentin zatekne Vedrovu i Ivicu, koji prijeti:
Ne vrijeđaj Maricu! Nikada ne laže. To je istina.
Valentin se povuče kroz dvorište.
***
Marica sjedi u čamcu na Dravi i gleda svoje lice u vodi. Voli ga sad, otkad se malo promijenila popravila malo izgled kod liječnika, obojila kosu. I ništa više ništa nije isto.
Prilazi joj bivši muž, Valentin, oslobađa čamac i ulazi unutra.
Marica, razgovorajmo! Želim te natrag. Razvod je bila pogreška. Vratimo sve na staro.
Marica polako odmahne glavom.
Valentine, bolje me vrati na obalu. Ne sastavlja se razbijena šalica, pukotina uvijek ostaje. Nestalo je najvažnije povjerenje.
I tvoj novi muž? Zar ga voliš? ljuti se Valentin.
Znam tko je. Odvezi me doma.
***
Kod kuće Marica zagrli Ivicu.
Ivice, vrati si mi sve bakin nakit. Mogao si ga prodati, zadržati. Ali dao si mi sve natrag. Zašto?
Bilo mi te žao. Vidio sam koliko patiš, nisam mogao otići. Shvatio sam sreća nije u novcu. Ukrao sam po navici, ali vratio zbog sramote.
A ti? Zašto si vjerovala meni, lopovu?
Jer si sve vratio. Nema razloga za nepoverenje.
Pa opet sam bio mudar oženio sam vlasnicu dragocjenosti.
Nije lijepa priča. Kako ćemo to ispričati djeci?
Ispričat ćemo istinu. Kako sam spasio svoju princezu iz čamca i pronašao škrinju s blagom, nasmijao se Ivica.
Marica ga zagrli, a on pogladi njezin maleni trbuh. Ona mu se osmjehne sada prvi put zaista sretna.
I zato, život nas često uči, dokle god ne zavidimo i ne gazimo druge, naučit ćemo voljeti i sebe i druge. A pravo blago je uvijek onaj mir i ljubav koju pronađemo jedno u drugome.
