Dar kasnije je donijela pravu povratnu kartu!
Kad sam imala 18 godina, ostala sam trudna. Moji roditelji nisu me podržavali, smatrali su da je prerano za dijete. Suprug mi je tada bio upravo upisan u vojsku. Bake s obje strane su bile složne u mišljenju:
Dijete je tvoja briga. Ne želim sada paziti na tvoje dijete, rekla mi je mama.
Dijete je tvoja briga.
Ne želim sada paziti na tvoje dijete, ponavljala je mama.
A svekrva se nije ni pokušala sa mnom razgovarati. Preselila sam se kod tetke Ive, tatine sestre.
Iva je imala 38 godina tada, nije imala svoju djecu i život je posvetila poslu. Nije osuđivala ni mamu ni tatu:
Razumijem ih nije im bilo lako kad si se ti rodila. Trudili su se puno. Bilo je dana kad niste ni za jesti imali. Tvoj otac je noću istovarivao vagone za dodatnu kunu.
Ali sada žive solidno. Tata ima dobru plaću, imaju dvosoban stan. I mama radi. A ja ću uskoro postati majka.
Zar ih stvarno nije briga? pitala sam tetku Ivu.
Samo žele više živjeti za sebe. Nemoj ih osuđivati. Vjeruj, jednog dana doći će sebi.
Od njih nisam dobila ni trunku podrške. Sakupila sam stvari i preselila kod tetke.
Kad se suprug, Dejan, vratio iz vojske, sin nam je imao godinu i pol. Tijekom njegove odsutnosti, svekrva nije došla ni jednom vidjeti unuka. Moji roditelji su me posjetili samo dvaput.
Dejan je otišao raditi kao automehaničar, pokušao završiti fakultet paralelno, ali nije uspio. I dalje smo živjeli kod tetke Ive. Kad je sin krenuo u vrtić, a ja našla posao, Iva je morala seliti u drugi dio grada. Tada smo prešli u iznajmljeni stan. Nedugo zatim, Dejanova baka je preminula.
Svekrva je prodala bakinu garsonjeru, sama obnovila i kupila sve što je htjela. Suprug ju je molio da ne prodaje stan, ponudio joj plaćanje rate svaki mjesec i kasnije da otkupi stan, ali nije prošlo.
Zašto bih žrtvovala svoje interese i život? Već dugo želim obnovu. Za mene ćete raditi? odbrusila je svekrva Dejanovoj molbi.
Pet godina kasnije rodila se naša kći, Silvija. Bili smo svjesni da nam treba vlastiti dom. Dejan je počeo raditi u Njemačkoj. Ipak, štednja za stan nije bila jednostavna. Djecu i mene zadržao je iznajmljeni stan.
Moja mama je ostala sama u trosobnom stanu, tata se rastao od nje dvije godine ranije, ali, nažalost, nije bilo mjesta za vlastitu kćer i unuke. Ni kod svekrve nismo mogli stalno je radila renovacije i nije bila spremna pomoći.
Dejan je radio u inozemstvu. Nakon nekoliko godina, uspjeli smo sami kupiti vlastiti stan. Bez ikakve pomoći.
Danas, naš sin završava 8. razred, a kći je u 2. razredu. Dobro poznaju vrijednost novca. Štedjeli smo svaku kunu. Više nemamo tih problema. Svaki od nas ima svoje auto, svako ljeto idemo na more.
Jedina kojoj smo zbilja zahvalni je tetka Iva. Može nas nazvati kad god treba pomoć.
Roditelji su prošli kroz teške trenutke. Mama je dobila otkaz, nedavno je zvala za pomoć, ali odbili smo.
Svekrva je prošla slično. Otišla je u mirovinu i nije željela živjeti skromno. Potrošila je sav novac od prodaje stana davno. Dejan također nije želio pomoći. Savjetovao joj je da proda veliki, obnovljeni stan i kupi jednosobni.
Mi i naša djeca ne dugujemo nikome ništa. Djecu odgajamo drugačije nego što su nas odgajali naši roditelji. Pomoći ćemo im uvijek, kako god možemo. Vjerujem da ćemo i od njih imati podršku kad ostanemo sami na starost.
