Prije šest mjeseci naša obitelj je doživjela veliki šok tata je preminuo.
Nakon sprovoda prošlo je neko vrijeme, a onda nam je u posjetu stigao tatin brat, naš stric Dražen. Iskreno, Dražen nas je vrlo rijetko posjećivao. Nije bio posvađan s tatom, ali nikad nisu bili bliski uvijek su imali hladan odnos, svatko je živio svoj život.
Kako ti je prošlo putovanje? upitala sam ga. I zašto mi govoriš ti? Zato što sam ti najdraži stric! odgovorio je Dražen s onim slatkastim osmijehom, kao da je stvarno najdraži.
Stric nije najavio dolazak i nismo ga očekivali. Zapravo, razgovarali smo zadnji put na tatinom sprovodu, nije nas ni jednom nazvao otada. I sad, eto, pojavljuje se iznenada.
Sjeli smo uz čaj, a Dražen pita: Kako ćemo podijeliti nasljedstvo? Nas troje? Nema nikoga više? Kakvo nasljedstvo? pita iznenađeno mama kad je shvatila o čemu se radi.
Bilo je realno tog nasljedstva imali smo stan u Zagrebu, lijepu veliku vikendicu u Istri i dva auta. Mama me pokušala uvjeriti da prodamo vikendicu i kupimo novi stan bliže mom fakultetu, ali nisam željela žuriti odlučili smo prvo pričekati malo.
Kakvo nasljedstvo? Pa, imanje koje mi je brat ostavio! kaže on. Znaš da da nije bilo Marte i mene, ti bi dobila nasljedstvo. Tako da nemaš pravo na ništa! Ali ja sam mu brat! Imam pravo na nasljedstvo! odgovara Dražen dramatično. Nemate, zakon je na našoj strani! I što ako nije fer?
Dražen je očito bio mudar tip znao je da po zakonu ne može ništa dobiti, pa je pokušao apelirati na našu savjest i osjećaj krivnje. Nama to nije imalo nikakvog smisla. Tata i Dražen nikad nisu bili prijatelji, niti je on bio dio tatinog života da bi dobio išta.
Kad je tata počeo biti ozbiljno bolestan, odmah nam je jasno rekao da sve što ima želi ostaviti meni i mami. Nikad nije imao namjeru dijeliti s ikim svoju imovinu.
I mirne savjesti, Dražene, ni s tobom! To znaš i sam! Nikad nisi bio blizak s njim! Tako je! To ti je kao neki loš film: čovjek se oženi, žena mu uzme sve a roditelji, braća, sestre, nećaci ne dobiju ništa!
Stric Dražen počeo je raditi pritisak na osjećaj krivnje i forsa nas da podijelimo imovinu na tri dijela. Doviđenja! Nećemo više o tome! rekla je mama odlučno.
Nakon što je Dražen otišao, mama i ja smo zaključali vikendicu i vratile se u naš zagrebački stan. Znale smo vrlo dobro kakav je on neće nas pustiti na miru. Ipak se radilo o velikoj vrijednosti trećina luksuzne vikendice, trećina elegantnog stana u centru Zagreba i trećina od dva auta. Nije to mali iznos kuna.
Stric je pokrenuo sudski spor, nadajući se da će nešto izvući. Međutim, zakon je na našoj strani. Što on stvarno misli da može dobiti?
