Jasna je bila moderna žena, barem je tako mislila o sebi, a nekad čak i druge uvjerila u to. Uvijek elegantno obučena, što je bilo zasluga dobre pozicije na poslu na kojoj su je šefovi itekako cijenili. Imala je dva odrasla sina; stariji je brojio već trideset i osam godina, dok je mlađi ulazio u četvrto desetljeće. Jasna je imala i dvije snahe.
Uvijek je sa smiješkom tvrdila da su joj snahe ko dan i noć, a slično vrijedi i za sinove. Nije ni čudno! Starija snaha, Marija, bila je prava seoska cura. Jasna nije bila neki fan stereotipa o cure iz sela naspram cura iz grada, ali Marija je bila živi dokaz da ponekad stereotipi zaista postoje.
Naravno, Jasna se nije petljala u privatne stvari svojih sinova pa zapravo nije imala pojma kako oni žive sa svojim ženama. Sve što je znala o braku starijeg sina bilo je da se Marija udala jer je ostala trudna, a prvo dijete rodilo se pet mjeseci nakon vjenčanja. Marija je svog muža tretirala više kao potrebnu opremu za život.
Osim toga, Marija je bila teže razumljiva i još teže podnošljiva. Svoju svekrvu zvala bi jedino kad bi nešto zapelo, jer kukanje joj je bilo sport broj jedan. Prijateljica nije imala razgovor s njom bio je avantura za hrabre.
Mlađa snaha, Anica, bila je potpuno druga priča. Nakon vjenčanja, brzo se sprijateljila s Jasnom i voljela je ćaskati s njom o svačemu. Nakon nekog vremena Jasna joj je našla posao u svom uredu. Kolege su imali samo riječi hvale za Anicu vrijedna, simpatična, uvijek spremna pomoći. Anica je imala par bliskih prijatelja, s kojima bi se tu i tamo našla na kavi.
Jednog kišnog jutra, Marija se pojavila u svekrvinom uredu. Jasna je znala da u obitelji njenog starijeg sina nešto ne štima, ali nije se miješala. Taj dan, Marija je stigla s rođenom sestrom i upala u ured:
Eto, Jasna. Dosta mi je svega. Ne mogu više! Odlučila sam ostaviti tvog sina, uzeti stan u najmu i neka si on živi kak hoće, taj tvoj šef. Dobro jutro, Marija. Znaš da se ne miješam, a sad mi samo reci, gdje planiraš naći stan i kako će djeca do škole?
Uzet ću stan u centru Zagreba. A s čime misliš platiti najam? Znaš da su tu stanovi skupi kao suho zlato!
Zato sam i došla kod tebe! Kao baka, tvoja je dužnost da mi pomogneš. Imaš obvezu prema meni! Marija, ja ti nažalost nemam toliko kuna na bacanje. Ako ti hitno treba, pričekaj do večeri dignut ću iz štednje koliko mogu pa ću ti dati koliko treba. Nisam mislila da ćeš mi doći s ovakvim zahtjevom.
Ma daj, Marija, idemo povukla je sestra Mariju za jaknu znaš ti dobro da su majke uvijek na strani svojih sinova.
Htjele su krenuti van kad su spazile Anicu kako škilji iza vrata, kao da je ugledala duha. Što buljiš? Vidjet ćeš, doći ćeš i ti na red! Ni tebi neće pomoć kad zatrebaš.
Anica se stvarno malo uplašila kad su se dvije furije prozvale. Pogledala je upitno Jasnu, a ona joj reče Ma ništa strašno. Poslat ću joj kune večeras, kad je već frka. Djeca ne mogu u dom. To su samo pare. Nemoj uzimati zdravo za gotovo…
