Mnoge mlade snahe kod nas pate zbog svojih svekrva, a nemaju se kome požaliti.
Bliži se naša prva godišnjica braka. Odnos sa svekrvom još uvijek nije posve jasan. Više smo kao stranci nego što smo postali prava obitelj, daleko od nekog savršenstva, to je sigurno.
Zamolio sam suprugu da upozna moju majku prije vjenčanja, budući da sam ja već znao njenu. Stalno smo odgađali nije bilo vremena, ili je moja majka bila zaposlena, ili nešto treće se našlo na putu. Kažu: “Imat ćete vremena da se upoznate.” Na kraju smo se upoznali tek na dan vjenčanja. Susret je bio hladan: na njeno iskreno i nasmiješeno “dobro jutro,” moja mama joj je odgovorila kroz zube: “dobro jutro.”
Prije toga sam govorio svojoj ženi kako je moja majka divna i uvijek puna razumijevanja. Ali jednom mi je rekla da se brine da će se mama miješati u naš život. Iskreno, i ja sam vidio dosta takvih slučajeva. Ipak, uvjeravao sam je kako moja mama nije takva. Uvijek sam govorio: sam ću izabrati ženu, sam ću s njom osnovati obitelj. Nikada mi ne bi prigovarala oko izbora niti bi nam držala lekcije o životu. Nekoliko dana nakon svadbe, došao sam kući s posla i sjedio zamišljen uz čaj u kuhinji. Supruga me pitala što me muči. Odgovor je iznenadio i mene:
Mislim da mama možda nije oduševljena tobom.
Ispalo je da svekrvi nije po volji što supruga ne pere jaja sodom bikarbonom prije korištenja. Posuđe ostavi u sudoperu, jer joj je tako lakše. Sunđer za pranje drži direktno na sudoperu, a ne na tanjuriću. Temeljac kuha odmah, a ne u dvije vode. I još hrpa takvih sitnica. Ostao sam šokiran!
Pitala me supruga:
A zašto joj onda nešto smeta kod mene? I ti i ja imamo svoju obitelj. Ona ne živi s nama.
Ali ja sam njen sin! Navikao sam na njen način života. Trebaš raditi kako je ona naučila!
Pobunio sam se kuhinja nam je drugačija, ovo je sad naš dom. Mogu živjeti kako mi želimo.
Međutim, rekao sam joj da ćemo od sada imati neki novi red, pa da bi se trebala priviknuti.
Nakon toga, četiri mjeseca nam je bilo mirno. Kada bismo se nalazili sa svekrvom, smiješila se i ljubazno raspitivala za moj posao, naš odnos, pomažem li u kući. Kad smo nabavili psa kujicu, za tjedan dana pola Zagreba znalo je da joj ne kuham kosti ni meso. Da sam glup što psa hranim sirovom hranom. Jadna svekrva nije mogla podnijeti tako nemarnu snahu. Odjednom ispadam potpuno nesposoban!
Nisam ni znao da sam toliki propalitet. Supruga mi je rekla da je to saznala u šetnji od znanca koji također ima psa. Nije bilo ugodno slušati takvo što o sebi od nekog sa strane. Rekao sam joj da porazgovara s mojom majkom, ali ona se samo nasmijala i savjetovala mi da ignoriram. Očito je i svekrva sad zamjerila nešto nama. Uvijek joj se pristojno obrati, a ona vraća samo hladan “dobar dan”.
Supruga misli da ne poštujem dovoljno svoju majku. Jer ne prihvaćam njezin poredak iz našeg starog doma, ne pokušavam se posebno zbližiti sa svekrvom. Imam osjećaj da majci zapravo… nedostaje naš pas. Inače, moji roditelji su u nekoliko navrata dolazili k nama na čaj bez najave.
Još nas čeka i druge izazove morat ćemo živjeti neko vrijeme kod njih u stanu. Stvarno ne znam kako ću tamo izdržati. Prestrašno mi je i zamisliti što će biti kad dobijemo dijete. Vjerojatno će svi susjedi znati kako ga perem i hranim. Sve više mislim da ću morati kod svojih roditelja natrag. Sumnjam da bi me svekrva pustila da mirno živim pod njihovim krovom.
Nakon svega ovoga, shvatio sam vrijednost strpljenja i komunikacije. Ponekad je bolje progutati ponos i otvoreno razgovarati, nego pustiti sitnicama da rastu u nepremostive planine.
