Danas sam se gubila u mislima o Marini, nekadašnjoj školskoj kolegici. Da, baš tako, Marina u našim srednjoškolskim danima bila je prava diva, uvijek u centru pažnje. Poslije mature, odmah je upisala Pravni fakultet u Zagrebu. Kasnije je odlučila steći još jednu diplomu, upisala se na Ekonomiju, smjer menadžment. Baš tamo je upoznala jednog dečka, s vremenom su se vjenčali. On je imao dobar posao i nikad nije očekivao da Marina radi, pa je ona mirno završila fakultet.
Kad je Marina diplomirala i drugi put, nije tražila posao, već je ostala kod kuće. Kad su je prijateljice pitale zašto ne radi, rekla bi s osmijehom da joj tako savršeno odgovara. Njezin suprug voli uredan i topao dom, rekla je, a ona to ne bi mogla pružiti da ide na posao. Od njega je imala sve: svotu u kunama (sada eurima) za kozmetičke salone, fitness clubove, sve što je htjela.
I tako su živjeli. Povremeno, pričala mi je, muž bi spomenuo kako bi volio imati dijete, ali ona nije željela ni razgovarati o tome. Nije htjela djecu brinula je o svojoj liniji, zdravlju i slobodnom vremenu.
Brak je trajao skoro dvanaest godina. Što se točno dogodilo, Marina nikad nije željela dijeliti, a ni ja nisam pitala. Rastali su se i on ju je prestao financirati.
Danas ju uzdržava otac, koji još uvijek radi, ali te cifre uopće nisu slične onima na koje je navikla. Marina se teško snalazi s novcem, jer joj se standard bitno pogoršao. Otac joj stalno govori da bi trebala konačno početi raditi ipak ima trideset pet godina.
Zato se Marina obratila našem starom razredu, tražeći pomoć oko posla. Jedan kolega, koji ima trgovinu u jednom zagrebačkom trgovačkom centru, ponudio joj je mjesto prodavačice. Ali Marina je to odmah odbila. Rekla je da s fakultetskom diplomom ne želi “razmjenjivati vreće i prodavati robu”.
Zvuči smiješno, ali zapravo je tužno. Marina nikada nije radila otkad je diplomirala prošlo je dosta godina, a ipak očekuje dobro plaćenu, vodeću poziciju.
Što vi mislite o tome? Koji posao može dobiti netko tko ima trideset i pet godina i nikad nije kročio u radni svijet? Ovih dana se često pitam na što će joj završiti pričaMožda je najteže u životu priznati sebi kad si pogriješio, kad se tvoje odluke pokažu kao ćorsokak. Ali ima nešto i u toj tišini, u prihvaćanju. Marina sada sjedi ponad svoje kave i lista portale s oglasima za posao, još uvijek s visoko podignutom bradom, ali već s trunkom neizbježne iskrenosti prema sebi. Možda se neki naslov zaiskri možda je novi početak bliže nego što se čini. I premda je cijeli svijet bio naviknut gledati Marinu kao damu koja se nikada ne spušta sa svog pijedestala, možda će upravo taj tihi trenutak na kraju ispričati najljepšu priču o njoj.
Jer ponekad hrabrost nije u tome da budeš prvi, ni najbolji, niti najljepši. Nego u tome da ustaneš, potrgaš lanac svojih očekivanja i kreneš ispočetka s ponosom, ali i s jednostavnošću. Možda će Marina već sutra, sasvim neočekivano, pronaći svoje mjesto među običnim, dragim ljudima. I možda će tada, prvi put u životu, biti stvarno sretna.
