Ej, moram ti ispričati šta mi se dogodilo neki dan baš mi je palo na pamet jer je sve tako tipično za našu kulturu. Mama, opet pržiš ribu, rekla je Nikolina, gledajući u kuhinju, a ja sam joj odgovorila: Ma kao da sam otvorila prozore i upalila napu!
U zadnja četiri mjeseca, otkad mi je kći opet u stanu, uhvatim se kako cijeli dan tražim izlike. Previše sam posolila večeru, ili sam složila rublje gdje ne treba. Ili danima slušam kako je TV preglasno u njezinoj sobi
Zamisli, nisam ni primijetila kad sam počela hodati na prstima po vlastitom stanu. Stalno pazim da sve radim tiho i diskretno, samo da nju i zeta ne uznemirim. Ma na početku je stvarno sve bilo ok
Nakon vjenčanja, Nikolina i njezin muž odlučili su živjeti sami iznajmili su stan u Zagrebu, dolazili kod mene vikendom. Što je razumljivo, oboje rade, imaju svoju brigu.
Jedan dan meni nije bilo dobro, pa su susjedi nazvali hitnu. U roku par minuta i kći je bila tu. Kad su me pustili iz bolnice, Nikolina mi je rekla: Imamo ti iznenađenje! Mislim da će ti se svidjeti. Vidjet ćeš kod kuće.
Kad sam ušla, odmah sam naletjela na hrpu vrećica u hodniku. Razgovarali smo i odlučili ostati s tobom. Brinut ćemo se za tebe.
Bila sam stvarno iznenađena, malo i zatečena. U početku je Nikolina stvarno brinula o meni čistila, kuhala, peglala. Ali, dva mjeseca kasnije, već je zaboravila zašto je ovdje. Oporavila sam se i opet sve radim sama dok su oni na poslu, ja kuham i čistim. Kći me stalno moli da se brinem za sebe, ali ja joj uvjeravam da se osjećam super.
Naravno, oni su odmah primijetili sve prednosti življenja sa mnom nema stanarine, sve je čisto, večera je na stolu
Jednom mi je rekla: Mama, danas nam dolaze prijatelji. Možda bi mogla otići kod susjede na čaj? Bit će nam ugodnije, a i ti nećeš biti sama
Ma stvarno mi se nije išlo navečer nikud, pogotovo jer susjeda rano spava. Van je bilo toplo, pa sam odlučila prošetati oko zgrade i udahnuti malo zraka. Vrijeme je prolazilo, a njihovi gosti nisu se spremali kući. Htjela sam leći i odmoriti, ali sam čekala da me Nikolina nazove i kaže da mogu ući.
Susjed Ivan izašao je s psom, pa se vratio, a ja još uvijek na klupi. Oprostite, jeste li dobro? pitao je. Dobro sam, samo su mi gosti kod kuće, pa ih ne želim smetati. Sjećate me se? Stanujem na prvom katu. Naravno, poznajemo se od prije!
Nekoliko puta smo se sreli, ali samo pozdravili. Njegova žena je nedavno preminula, djeca su mu u Splitu. Ajmo kod mene na čaj, kasnim na spavanje, a hladno je već. Nazovite kćer i recite da ste kod mene.
Nazvala sam, ali se Nikolina nije javila. Očito nije imala vremena. Ajmo, nema veze, rekla sam Ivanu.
Popili smo mi čaj i pričali. Odjednom Nikolina zove Mama, gdje si? Gosti su otišli, mi idemo spavati, a tebe nema Glas joj je zvučao onako nezadovoljno. Nisam znala što sam ovaj put krivo napravila. Spremila sam se i otišla. Ivan me ispratio.
Ma nemam daleko do stana, jedno prizemlje, rekla sam. Nije problem, ja te ispratim, lakše mi je tako, odgovorio je Ivan.
Od tada sam često počela svraćati kod Ivana. Zajedno pijemo čaj, skuhamo večeru.
Nekad Ivan sam napravi nešto po svom receptu. Tog dana sam opet bila kod njega, a kod kćeri doma je bila proslava rođendana zeta opet hrpa gostiju. Kažem mu: Kod tebe je baš mirno i ugodno. A on meni: Možeš kod mene ostati koliko god hoćeš, ponudio je ozbiljno, gledajući me. Razmislit ću, nasmijala sam se, iako sam već znala što ću odlučiti.
