Imala sam samo 22 godine kada sam ostala sama, bez muža, s malim Ivanom u naručju. Moj sin je tada imao tek dvije godine. Suprug je otišao jer mu je bilo dosta stalnih briga, morao je zarađivati i trošiti novac na svoju obitelj.
To mu nije odgovaralo. Ma, što trošiti na obitelj kad je bolje sebi ili ljubavnici. Bez obzira kakav muž bio, meni je postalo lakše bez njega. I s njegovim odlaskom, sve je palo na moja leđa. Upisala sam Ivana u vrtić i krenula sama raditi. Sjećam se kako sam nekad bila toliko umorna da nisam osjećala noge, ali kuća je bila sređena, ručak kuhan, a dijete nahranjeno i čisto.
Mama me uvijek učila tome, a naša generacija je bila izdržljivija. Priznajem, malo sam razmazila sina. Danas, s 27 godina, Ivan ne zna ni ispeći krumpir. Nedavno se oženio, pomislila sam kako je konačno našao ženu i brinut će se ona za tog maminog sina, a ja ću se posvetiti hobijima i možda potražiti drugi posao. Ukratko, živjet ću svoj miran život. I onda mi Ivan kaže da on i njegova žena žele neko vrijeme živjeti kod mene. Naravno, nije mi baš bilo drago, ali pristala sam, ajde, neka ostanu. Ona će kuhati Ivanu, prati mu rublje, a ja ću izdržati malo. Ali, ni blizu tome. Ana je bila prava pojava. Ni poslije ručka nije pospremala, nije prala suđe, nije prala rublje niti sebi, niti Ivanu, ni tista, ni usisala sobu – ništa, doslovno ništa.
Tri mjeseca sam brinula za troje ljudi. Je li mi to trebalo? Što je snaha radila? Pošto je Ivan odlučio uzdržavati obitelj, Ana nije radila nigdje. Od jutra do večeri, dok se Ivan nije vraćao s posla, bila je ili po gradu s prijateljicama ili na mobitelu. A ja radila. Kad bih došla doma, stan katastrofa, sve razbacano, frižider prazan, hrane nema, ništa nije skuhano. Morala sam u dućan, kupiti namirnice, sve sama skuhati, pa i suđe oprati. Ana nije imala ni trun savjesti. Čak mi je znala donijeti tanjur dok sam prala suđe, koji je čuvala u svojoj sobi danima. Zaboravila ga, pa tanjur pun mušica i bog zna čega. Kad mi je sljedeći put snaha donijela tanjur, odmah sam joj rekla da bi, ako ima imalo savjesti, barem jednom oprala suđe.
I što mislite, je li se ispričala ili nešto napravila? Ne, već idući dan, s velikom galamom, ona i Ivan su otišli i iznajmili stan. Ivan mi je još rekao kako sam htjela uništiti mu familiju. Čime? Time što sam tražila od snahe da barem opere suđe? E, hvala Bogu, sada mogu živjeti u miru i čistoći, ne moram pospremati za nikim. Ta današnja mladež, vjerujte mi, ništa ne valja. Beskorisni su.
