Svi mi imamo rodbinu. Ako ih ima puno, među njima se uvijek nađe i neka imućnija osoba, koju ostali baš i ne vole, a ponekad i zavide na njenom bogatstvu. Unatoč tome, svi se trude da upravo takvu rodbinu pozovu na slavlje, nadajući se skupocjenom daru. Takvih rođaka ima i u mojoj obitelji. Prisjetim se jedne svadbe prije pet godina, na koju sam bila pozvana. Sin mog trećeg rođaka ženio se u Zagrebu. Pozvali su i te bogate rođake s mladičine strane, ljude s kojima se rijetko viđamo.
Mnogi u Hrvatskoj razmišljaju isto: Ajmo pozvati imućnije rođake, možda ćemo dobiti nešto vrijedno. Pogotovo kad je svadba! Tako je i bilo, veselje u punom jeku, dvorana prepuna gostiju, mladenci nasmiješeni i sretni. Bogati rođaci, supružnici, kasne i ulaze baš kad se dijele pokloni.
Žena do mene mi šapne: Ajde da vidimo što će sad biti. Sigurna sam da će mladoženjina mama biti razočarana poklonom, a mladenci još i više.
Zbunjeno je pitam: Zašto? Zar je toliko bitno kakav je poklon?
Napokon, na red dolaze bogati rođaci. Poklanjaju omotnicu voditelju večeri, koji ju otvori. Cijela dvorana utihne. Pitala sam se što je unutra? Ključevi stana na Jarunu? Auto? Putovanje negdje u inozemstvo? Hrpa kuna ili eura? Voditelj mi kaže što se nalazi unutra. Mladoženjina majka odmah broji novac i pogledom traži objašnjenje od imućnih rođaka.
I to je sve? Pozvani ste na svadbu, vozite se u skupocjenom autu i imate privatnog vozača. A donijeli ste poklon kao da ste neki siromasi.
Rodbina nije ništa rekla, samo su uzeli omotnicu natrag i mirno rekli:
Ne sviđa vam se naš poklon, slobodno ga dajte nekome drugome. I jednostavno su otišli s vjenčanja.
Trebali ste vidjeti. Svi su prasnuli u smijeh, i ja zajedno s njima.
Kasnije sam saznala da tu rodbinu i pozivaju samo iz koristi, kako bi dobili bogate darove. A koliko su zapravo poklonili mladima, pa i uzeli natrag? Iznos je bio sasvim dovoljan za sedmodnevno putovanje s boravkom u dobrom hotelu. Po meni, to je odličan poklon, pogotovo kad su u pitanju tako daleki rođaci. Zašto je mladoženjina majka to doživjela kao sitnicu? Tko zna, ali jedno je sigurno pohlepe uvijek ima, čak i na veseljima.
